3.1.2.8             Upotreba nekretnina  

 
Nekretnine su čovjeku potrebne za zadovoljenje egzistencijalnih potreba kao i za dosezanje većih pogodnosti. Korištenje nekretnina donosi velike pogodnosti i zato ih čovjek osigurava vlasništvom. Vlasništvo lako poprima subjektivna obilježja kojima čovjek sebi pripisuje veću moć nego što je objektivno ima u prirodi. Takvo vlasništvo postaje otuđeno od svoje prirode i otuđuje čovjeka od njegove prirode. U otuđenom društvu, u društvu koje razvija posjedovanje, vlasništvo nad nekretninama postaje jednostavan, efikasan i priznat oblik prezentacije čovjekove moći. U takvom društvu čovjek postaje ono što ima. Otuđene potrebe ljudi su nezasitne što rezultira bespoštednom eksploatacijom prirodnih resursa koju planeta Zemlja ne može dugo trpjeti. Ograničeni prirodni resursi povečavaju otuđenu vrijednost resursa što doprinosi borbi za ostvarenje prava na vlasništvo nad nekretninama.  

Stanovnici koji nisu stekli vlasništvo nad stambenim prostorom su prisiljeni da uđu u najamni odnos sa vlasnicima nekretnina. Oni plaćaju rentu po tržišnom principu ponude i potražnje koja vlasnicima nekretnina donosi prihode. Iako tržišna renta doprinosi racionalnoj izgradnji i korištenju nekretnina ona nije dovoljno društveno prihvatljiva jer veliča otuđene vrijednosti i tako stvara otuđenje između vlasnika i korisnika nekretnina koje se može razviti do antagonizma za koje otuđeno društvo nije našlo zadovoljavajuće rješenje.  

Poznata alternativa privatnom vlasništvu nad nekretninama je društveno vlasništvo. Društveno vlasništvo bi trebalo da podrazumijeva podjednako pravo korištenja nekretnina svih stanovnika ali društvo nije steklo znanje kako da to sprovede u djelo. Osim toga društvo nije pronašlo prihvatljiv za sve način podruštavljanja privatnog vlasništva pa je privatnim vlasnicima oduzimalo nekretnine. Ono u osnovi predstavlja otimanje akumuliranog minulog rada vlasnika nekretnina i kao takvo predstavlja nepravdu počinjenu u ima jednakosti među stanovnicima. Ta nepravda utvrđuje brojne nepogodnosti u društvu. 

Nadalje, treba naglasiti da društvo nije uspjelo riješiti probleme raspodjele stambenog prostora u društvenom vlasništvu. Izgradnja i korištenje nekretnina određuje se administrativno birokratskim aparatom. Kandidati u pravilu čekaju godinama dok ne steknu pravo korištenja stambenog prostora. Birokratska struktura je nesposobna da prati promjene stambenih potreba stanara i još više da ih zadovolji. Rezultat takve društvene politike je neracionalna raspodjela i nesrazmjer u raspodjeli nekretnina što uvjek rezultira privilegijama povlaštenih članova društva. Naravno da takvo stanje također razvija otuđenje i antagonizmom u društvu. Treba naglasiti da korisnici stambenog prostora u društvenom vlasništvu nisu vlasnici stanova pa nemaju potrebu da održavaju stambene prostore i nemaju odgovoran odnos prema istima.
 
Pravo korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu je općenito neefikasnije od privatne rentijerske raspodjele. Efikasna politika korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu može se omogućiti novom društvenom politikom korištenja nekretnina. 

***** 

U novom sistemu se pravo korišćenja proizvodnih nekretnina utvrđuje radnom konkurencijom. Analogno tome, korištenje objekata individualnog standarda se treba vršiti najamnom konkurencijom korisnika nekretnina. 

Najamna konkurencija korisnika nekretnina zahtjeva udruženo vlasništvo stanovnika komune nad nekretninama. To je moguće ostvariti zamjenom vlasništva nad nekretninama dohodovnim bodovima minulog rada što bi formiralo komunalno akcionarsko odnosno humanističko vlasništvo nad nekretninama.
 
Ukoliko ne žele, privatni vlasnici nad nekretninama ne moraju prodati svoje vlasništvo komuni. U tom slučaju samostalno koriste nekretnine i plaćaju porez kao što ga i danas plaćaju. Međutim, vlasništvo nad nekretninama više neće predstavljati najširi oblik prezentacije moći čovjeka već će to biti dohodovni bodovi minulog rada. Prodaja privatnog vlasništva povećava dohodovnu količinu bodova minulog rada pa sa time povećava dohodak, povećava moć korištenja nekretnina, povećava mogućnost izbora rada, itd. Obzirom da se dohodovni bodovi minulog rada nasljeđuju vlasnici nad nekretninama mogu naći veliki interes u prodaji nekretnina komuni.
 
Vrijednost nekretnina se procjenjuje slobodno prema tržišnoj vrijednosti i uz administrativnu kontrolu. Vlasnicima nekretnina sa mjestom boravka u drugim komunama se ne mogu dodjeljivati dohodovni bodovi minulog rada zato što bi korist od minulog rada ostala u jednoj komuni a dohodovni teret bi se prenio u drugu komunu. Iz tog razloga vlasnicima nekretnina iz drugih komuna treba nadoknaditi vrijednost nekretnina novcem u zajedničkom vlasništvu stanovnika komune. Novac dobijen od prodaje nekretnina stanovnici mogu u svojim komunama zamjeniti za dohodovne bodove minulog rada. 

Najamna politika treba na jednostavan i brz način osigurati racionalno i društveno prihvatljivo korištenje nekretnina, u prvom redu stambenog i poslovnog prostora. Društvo treba osigurati slobodan uvid u vrijednost nekretnina. U informativnom centru komune može se voditi evidencija svih nekretnina sa tehničkim opisom, položajem i visinom najamnine.  

Čovjek je individualno biće, sa individualnim osjetom pogodnosti i nepogodnosti, a to znači da ista nekretnina može jednom čovjeku donijeti veće pogodnosti a drugom manje. Svaki stanovnik će licitirati u administrativnom centru komune za nekretninu od najvećeg vlastitog interesa u skladu sa svojim dohodovnim mogućnostima. Stanovnik koji ponudi najveću najamninu stjeće pravo korištenja nekretnina.
 
Postupak stjecanja prava korištenja nekretnina je vrlo jednostavan. Najveća iskazana najamnina odmah stupa na snagu i odbija se sa dohodovnog računa korisnika stambenog prostora ili druge privatno korišćene nekretnine. U slučaju da nekretnina ima svog korisnika koji može i želi podnijeti porast najamnine za stambeni prostor on ostaje u svom stanu ili kući. Konkurent koji nije uspio zauzeti željeni stambeni prostor konkurira dalje za drugi stambeni prostor.
 
Svaka iskazana najamnina obavezuje korisnika nekretnine na određeni period korištenja po iskazanoj cijeni. Nakon proteklog perioda, korisnik nekretnine može spustiti visinu najamnine ukoliko mu to dozvoli potencijalni konkurenski korisnik nekretnine. 

Korisnik nekretnine (stan ili kuća) koji nije u mogućnosti ili ne želi pratiti najveću iskazanu najamninu mora se izjasniti odmah i prepustiti korištenu nekretninu jačem konkurentu u razumnom roku. U tom periodu on traži jeftiniju nekretninu za sebe. Napuštanje korištenja nekretnine je nepogodno ali će se u ime ostvarenja većih zajedničkih pogodnosti u društvu prihvaćati.
 
Problemi oko preuzimanja nekretnina će se rješavati mirnim dogovorom baziranom na potrebama i najamnim moćima stanara, jer bi svaki sukob išao na štetu sukobljenih strana. Šteta bi se manifestirala u prekomjernom konkurentskom podizanju najamnina i u međusobnim negativnim dohodovnim ocjenama. U takvom sistemu svaki stanar će prihvatiti ograničenje vlastite moći korištenja stambenog prostora kao što će prihvatiti vlastito ograničenje i u raspodjeli rada što će doprinijeti prevladavanju narcisoidne osobine karaktera a sa time i otuđenja. Stanari će postati svjesni da ovakav sistem omogućava optimalnu društvenu raspodjelu nekretnina.
 
Korisnik nekretnine mora prepustiti nekretninu u stanju u kojem je preuzeta. Odgovornost dohodovnim bodovima minulog rada će obavezati stanovništvo da se odgovorno odnosi prema zajedničkom vlasništvu, odnosno da ga stalno održava u ispravnom stanju.
 
Nadalje konkurenciji korištenja nekretnina podliježu svi prostori koji mogu služiti za stambene i poslovne namjene. Ukoliko bi poduzeća ponudila veća novčana sredstva nego što bi ih dali stanari tada bi takva nekretnina postala poslovni prostor i obratno. Na taj naćin će tržište osigurati društveno najkorisniju upotrebu nekretnina. 

Nekretnine kao što su poljoprivredna zemljišta i industrijski objekti podliježu radnoj konkurenciji i stoga za takve objekte nisu potrebna najamna davanja kao drugi oblik konkurenskog utvrđivanja prava korištenja.  
Društvenim prostorima i objektima kao što su administracija, uprava, sudovi, škole, zdravstveni objekti, klubovi utvrđuje se namjena korištenja odlukom delegata skupštine komune. Takve objekte koristi cijelo društvo namjenski i stoga oni ne podliježu konkurenciji korisnika.
 
Novi oblik društvenog odnošenja ne treba rentu u klasičnom smislu kao oblik prihoda jer su nekretnine u vlasništvu cijelog društva. On ne treba rentu kao novčana sredstva za izgradnju i održavanje nekretnina jer se takva sredstva izdvajaju iz fonda zajedničke potrošnje. Novi sistem treba rentu samo za regulaciju prava korištenja nekretnina.  

Masa novca namjenjenu najamninama svih nekretnina u komuni se utvrđuje sumom neposrednih iskaza svih korisnika nekretnina. Takvu masu treba pribrojiti masi novca namjenjenu dohodcima stanovništva komune i rasporediti je stanovništvu proporcionalno visini individualnih dohodaka. To znači da će svaki radnik iz sume novca namjenjenog svim najamninama ostvariti udio koji je proporcionalan njegovom dohodku. Radnik koji ostvaruje veći dohodak više je doprinio razvoju društva pa sa time ima veće pravo na korištenje nekretninama što ostvaruje dobitkom veće količine najamnog novca. Masa novca namjenjena najamnim davanjima će se u cjelosti ubirati neposredno sa dohodovnog računa stanara i tako neće remetiti platni promet u komuni.  

Raspodjela nekretnina će ovisiti o razlikama u visini dohodka stanovnika komune i o vrijednosti odnosno potrebnosti nekretnina. Veće razlike u dohodcima će omogućiti veće razlike u moći najamnog davanja pa tako i veće razlike u korištenju nekretnina.  

Vrijednije nekretnine će ostvariti veće najamnine i obratno. Radnik koji bi sa relativno niskim dohodkom želio koristiti relativno vredniju nekretninu odvajao bi za korištenje nekretnine novac namjenjen najmu i dio novca namjenjenog vlastitoj potrošnji u korist radnika koji koristi manje vrijednu nekretninu i na taj način bi zadržao cijeli dohodak i dio novca namjenjenog najamnini što će povećati njegovu potrošačku moć. 

Stambene prostore unajmljuju porodične zajednice. Svaki član porodice ostvaruje dohodak u komuni. Sa time u vezi, veće porodične zajednice ili grupe ljudi ostvaruju veći dohodak i veću mogućnost korištenja nekretnina.  
Predloženi sistem raspodjele nekretnina predstavlja najefikasniju, najpravedniju i najprihvatljiviju raspodjelu nekretnina bez obzira na odnos količine stambenih prostora i količine stanara jer konkurencija korisnika nekretnina neposredno uravnotežuje raspodjelu. Ovakav oblik najamnine će prihvatiti sve pozitivne osobine privatnog i društvenog rentijerstva i odbaciti sve negativnosti što će doprinijeti prosperitetu društva.
 
Konkurencija korisnika nekretnina bi formirala objektivnu vrijednost nekretnina. Tamo gdje je prometna vrijednost nekretnina veća, postoji veći interes stanovništva, što predstavlja dobar pokazatelj za usmjeravanje novčanih sredstava za izgradnju nekretnina. Nova izgradnja potrebnih nekretnina će formirati veću ravnotežu ponude i potražnje za nekretninama u okviru dohodovne moći stanovnika. Izgradnja, rušenje i adaptacija nekretnina vrši se iz fonda zajedničke robne potrošnje.  

Život u ovakvom sistemu će omogućiti svakom stanovniku da praksom ispita stvarnu potrebnost nekretnina i da demistificira otuđene premise sagledavanja vrijednosti nekretnina. Takva orijentacija može smanjiti prometnu vrijednost nekretnina i reducirati je na upotrebnu vrijednost a tada društvo može osigurati zadovoljenje potreba za nekretninama svih stanovnika. 

 

 Natrag na početak