3.1.2.7             Raspodjela dohodaka  

 
Raspodjela rezultata zajedničkog rada u svim oblicima proizvodnih odnosa predstavlja problem jer svaki radnik teži većem udjelu u raspodjeli zajednički proizvedene robe. U autoritativnim sistemima privređivanja raspodjelu regulira rukovodilac. Rukovodilac je autoritet u najširem smislu koji procjenjuje radno opterećenje radnih mjesta i na temelju utvrđene produktivnosti određuje visinu dohodaka radnika. Rukovodilac je svojim statusom privilegiran i lako donosi odluke u svoju korist a na štetu radnika. Neopravdane razlike u raspodjeli rezultata rada uvjek stvaraju napetosti u procesu proizvodnje koje štete proizvodnji i donose nepogodnosti društvu.
 
U predloženom sistemu sa komunalnim akcionarsko društvenim odnosno humanističkim oblikom vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, raspodjela rezultata zajedničkog rada vrši se raspodjelom dohodaka. Visina dohotka svakog radnika bazira se na cijeni rada i na ostvarenoj produktivnosti. Visina dohotka se može utvrditi koeficijentom pomoću formula:  


                K-dohotka = (Cijena rada) x K-dohotka_R x K-dohotka_P x K-dohotka_K

                Cijena rada = (Vrijednost minulog rada) x (Cijena tekućeg rada)


Cijena rada utvrđuje se produktom vrijednosti minulog rada odnosno neto količine dohodovnih bodova minulog rada radnika i cijene tekućeg rada. Svaki radnik posjeduje onoliku količinu dohodovnih bodova koliko vrijedi njegov minuli rad zajedno sa vrijednošću minulog rada njegovih predaka. Količina dohodovnih bodova rada je datost sistema u kojem radnik sa većom vrijednošću minulog rada ostvaruje proporcionalno veći dohodak bez obzira kakav tekući rad obavljao. Bodovi minulog rada kreiraju humanistički oblik prihoda baziranog na vrijednosti minulog rada. Taj prihod može biti velik i zato on neće biti na teret pojedinog poduzeća već će se rasporediti na nivou komune kao što je to već objašnjeno u poglavlju Cijena rada. 

Svaki radnik samostalno utvrđuje cijenu tekućeg rada uspoređujući radne pogodnosti i nepogodnosti sa drugim oblicima rada. Objektivnost vrednovanja cijene tekućeg rada osigurava sa radnom konkurencijom u kojoj pravo na rad ostvaruje radnik koji uz jednaku produktivnost zahtjeva manju cijenu tekućeg rada. 

U novom sistemu svi stanovnici ostvaruju egzistencijalnu sigurnost dohotkom pa je stoga potrebno formirati i cijenu tekućeg rada nezaposlenog stanovništva. Kako nezaposleni stanovnici komune neposredno ne privređuju tako ne mogu samostalno utvrđivati vlastite cijene tekućeg rada. Cijenu tekućeg rada nezaposlenog stanovništva utvrđuje rukovodstvo komune uz saglasnost skupštine komune prema radnim potrebama i mogućnostima komune, odnosno tako da uravnoteži ponudu i potražnju za radom u komuni. Ukoliko stanovnici komune ne bi bili dovoljno zainteresirani za rad, rukovodstvo bi smanjilo cijenu tekućeg rada nezaposlenog stanovništva što bi im smanjilo dohodak pa bi dohodovno porasla radna zainteresiranost stanovnika. Obratno, ukoliko bi radna zainteresiranost radnika bila prevelika rukovodstvo može povećati cijenu tekućeg rada nezaposlenih pa bi opao dohodovni interes za radom radnika. Rukovodstvo može dati veću cijenu tekućeg rada učenicima i studentima što bi stimuliralo obrazovanje. Cijena tekućeg rada invalida i starijih osoba se regulira u okviru socijalne politike komune. Komuna više neće imati klasično penzijsko osiguranje jer u preloženom sistemu svaki čovjek prima dohodak čak i ako ne radi. Isto tako čovjek će raditi dokle god hoće i može bez obzira na godine starosti. 

*** 

Na kraju visina dohotka svakog radnika ovisi o K-dohodka. K-dohodka svakog radnika ovisi o omjeru ostvarene i predviđene produktivnosti radnika, poduzeća i komune u funkciji odgovornosti radnika za ostvarenu produktivnost. K-dohotka radnika može se prikazati formulom:  

 
K-dohotka_R =  ( f-odgovornosti ) 

K-dohotka_R utvrđuje odnos ostvarene i predviđene produktivnosti radnika u funkciji odgovornosti radnika. 

Produktivnost se iskazuje u bilo kojim prihvaćenim radnim veličinama koji ukazuju na broj i kvalitet proizvoda u privrednim poduzećima i usluga u neprofitnim privrednim radnim organizacijama. Tamo gdje se produktivnost ne može egzaktno utvrditi količinom i kvalitetom proizvoda odnosno usluga tamo se produktivnost može odrediti ocjenom produktivnosti rada. Sistem ocjenjivanja će se tako formirati da raspon ocjena ukazuje na produktivnost rada podjednako kao kod egzaktnog utvrđivanja količine proizvedene robe.  

Međusobno ocjenjivanje stanovništva donosi svakom stanovniku ravnopravnu moć odlučivanja što uvodi novi oblik anarhično demokratskog odnošenja u društvu. Svaki pojedinac može pomoću ravnopravne moći ocjenjivanja postati tužilac i okrivljeni bez prava žalbe. Utjecaj pojedine ocjene na dohodak stanovnika ne može biti veliki, dapače on će biti mali jer okrivljeni nema pravo da se brani ali će biti dovoljno visok da formira respekt čovjeka prema čovjeku. Takav respekt će ostvariti put prema većim pogodnostima u društvu. Sistem ocjenjivanja će prisiliti čovjaka da smanji vlastite mane i poveća vrline u odnošenju sa društvom u najširem smislu.

Ukoliko se ostvarena produktivnost izjednači sa potrebnom produktivnošću tada je K-dohotka_R = 1. U tom slučaju će ostvareni dohodak odgovarati predviđenom dohodku. Ukoliko je ostvarena produktivnost veća ili manja od potrebne tada će dohodak radnika biti veći ili manji od predviđenog.  

Na kraju visinu K-dohotka_R određuje K-odgovornosti radnika. Matematički se može jednostavno odrediti funkcija koja će radniku koji izjasni mali K-odgovornosti dati traženi dohodak bez obzira na predviđenu i ostvarenu produktivnost. Sa porastom K-odgovornosti će se povećavati dohodak u slučaju porasta produktivnosti i isti će se smanjivati u slučaju pada produktivnosti. Naravno, veći K-odgovornosti daje veću konkurensku moć za obavljanje svakog rada.  

*** 

Radnici podnose odgovornost i za produktivnost poduzeća. Produktivnost poduzeća može se prikazati isto kao i produktivnost radnika. Formula može imati oblik:  

K-dohotka_P =  ( f-odgovornosti )

K-dohotka_P utvđuje odnos ostvarene i predviđene produktivnosti poduzeća u funkciji odgovornosti svakog radnika. 

Produktivnost profitnih privrednih poduzeća se izražava pomoću ostvarene novčane dobiti na tržištu. Novčana dobit predstavlja najefikasniji način ocjenjivanja produktivnosti odnosno vrijednosti rezultata rada u današnjem društvu. 

Radnici ostvaruju predviđeni dohodak u slučaju ostvarenja predviđene produktivnosti, odnosno ako prodaju cjelokupnu tekuću proizvodnju na tržištu. Naravno, to bi zahtijevalo veliku brzinu obrta sredstava ili praktično proizvodnju za poznate potrošače.
 
Kako cjelokupna proizvedena roba teško može naći kupca u vremenu periodičnog obračuna, određeni dio robe će biti prodan u nekom drugom obračunskom periodu, te će ostvariti dobit u nekoj drugoj periodi obračuna. Takva poduzeća bi u tekućoj periodi obračuna ostvarila manju dobit od potrebne pa bi im konzekventno sa tim u vezi i dohodak trebao biti manji. Međutim, može se pretpostaviti da je iz perioda minulog rada ostala roba koja se plasira u sadašnjem periodu obračuna i donosi dobit u sadašnjem periodu.  

Ako ostvarena novčana dobit poduzeća na tržištu bude jednaka predviđenoj novčanoj dobiti na tržištu tada će K-dohotka_P biti jednak 1 (jedan) pa će ostvareni dohodak poduzeća biti identičan predviđenom dohotku. Ukoliko se formulom ustanovi K-dohotka_P veći ili manji od 1 (jedan), tada će i dohodak poduzeća biti proporcionalno veći ili manji od predviđenog. Koeficijent dohotka poduzeća će biti potpuno jednak koeficijentu koji prikazuje prosječnu ostvarenu novčanu dobit poduzeća po radniku. U slučaju prelijevanja rada između poduzeća biti će ponekad moguće i nužno potrebno mjeriti produktivnost poduzeća pomoću prosječne dobiti po radniku.
 
Sistem radne konkurencije osigurava ujednačenu raspodjelu svih radnih pogodnosti i nepogodnosti radnih mjesta. Zato će rukovodstvo komune organizirati proizvodnju u poduzećima tako da ujednači produktivnost i novčanu dobit u poduzećima. To će ostvariti između ostaloga i premještanjem radnih mjesta između kompanija. U takvoj produkciji će radnici zasigurno ostvarivati jednaki dohodak za jednaki rad. Ovo je od izuzetne važnosti za stabilnost i prosperitet društva. Naravno takva mjera će umanjiti utjecaj ostvarene novčane dobiti poduzeća na dohodak radnika pa će sa vremenom ocjene poduzeća od strane potošača povećavati svoj utjecaj na dohodak radnika. 

Pomoću koeficijenta produktivnosti se mogu regulirati drugi oblici uspješnosti proizvodnje koje se ne mogu prikazati novčanom dobiti na tržištu a koji bi regulirali: zaštitu čovjekove okoline od zagađenja, zadovoljstvo stanovništva kupljenom robom, odstupanja od svih standarda kvalitete robe, itd.  

Države već uglavnom imaju propise koji utvrđuju standarde za veđinu proizvoda i za način na koji se proizvodnja vrši ali sad će biti potrebno takvu regulaciju približiti daleko većim mogućnostima regulacije koje nudi novi sistem. Posebne komisije će prihvatiti državne standarde, analizirati moguća odstupanja od takvih standarda i predložiti intenzitet utjecaja svakog odstupanja od standarda na K-dohotka poduzeća. Naročito će biti važno utvrditi kriterije za zaštitu čovjeka i njegove okoline. Na kraju će takvi propisi biti usvojeni u skupštini komune. Na temelju takvih standarda potrošači robe, udruženja potrošača, stručne ustanove, specijalizirane arbitražne komisije na nivou komune i saveza komuna ili međunarodne arbitraže, daju vlastite ocjene o kvaliteti rada profitnih poduzeća.
 
Važno je napomenuti da sistem ne predviđa birokratsko ocjenjivanje svih proizvođača jer bi se tako formirao ogroman nepotreban birokratsko administrativni aparat. Sistem predviđa slobodno ocjenjivanje onih poduzeća koja po mišljenju korisnika njihovih proizvoda ili analizom stručnih službi po slučajnom odabiru ili prijavi, odstupaju bilo pozitivno ili negativno od utvrđenih standarda. Poduzeća koja ne dobiju nikakvu ocjenu tretiraju se kao da posluju u okviru predviđene produktivnosti i usvojenog standarda poslovanja.  

Analogno ostvarenoj dobiti na tržištu, poduzeća koja budu proizvodila društveno prihvatljivije proizvode na društveno prihvatljiviji način će ostvariti ocjenu produktivnosti veću od 1 pa će ostvariti veći ukupan dohodak i obratno, poduzeća koja budu društveno neprihvatljivija ostvariti će manju ocjenu od 1 i sa time i manji dohodak. Obračun ostvarene produktivnosti se može prikazati u neograničenom broju faktora koji će na kraju međusobnim produktom dati finalnu vrijednost K-dohotka_P. 

Upotrebom koeficijenata poduzeća mogu efikasno podnositi odgovornost dohotkom za zagađenje okoline ili lošu kvalitetu proizvoda. Poduzeća koja zagađuju okolinu ili proizvode nekvalitetne proizvode, će ostvariti ovisno o utjecaju koje takvo odstupanje od standarda ima, niži dohodak od onoga što bi ga trebali dobiti na osnovu finansijske dobiti. Radnici će dopunski biti sankcionirani gubitkom dohodovnih bodova minulog rada. Takva poduzeća će morati konkurirati za sredstva namjenjena razvoju privrede u funkciji neprofitabilnog porasta produktivnosti izraženog ocjenom kako bi otklonili nedostatke svog privređivanja.  

Iako su razvijene zemlje svijeta postigle zapažen napredak u zaštiti čovjekove okoline on još uvijek nije dovoljan. Teško je učiniti konsensus na intrnacionalnom nivou koji će osigurati zaštitu čovjekove okoline zato što je takva zaštita skupa. Današnji propisi koji reguliraju zaštitu čovjeka i njegove okoline su često neobavezujući i zato zagađenje prirode raste. Novi sistem će zasigurno i efikasno osigurati čiste rijeke, zrak, zdravu hranu itd. Zbog kvaliteta koje pruža društvu, predloženi sistem može biti prihvaćen od svih komuna svijeta. Tako će se osigurati da planeta Zemlja bude čista i zdrava. 
 
Neprofitna poduzeća danas uglavnom nemaju mjerilo produktivnosti rada, odgovornosti kao ni vrijednosti rezultata rada. U ovu grupu spadaju obrazovanje, zdravstvo, uprava i sve ostale stručne i uslužne djelatnosti koje ne ostvaruju dohodak neposredno na tržištu nego su dotirani iz budžeta.  

Neprofitna privredna poduzeća treba staviti u podjednake uvjete privređivanja kao profitne privredna poduzeća. Produktivnost neprofitnih privrednih poduzeća se može izraziti ocjenom uspješnosti rada. Ocjenu daju korisnici usluga, udruženja korisnika i stručnih ustanova. Ocjena uspješnosti rada neprofitnih privrenih poduzeća se može prikazati koeficijenatom podjednako uspješno kao prikaz rada privrednih poduzeća. Upotrebom koeficijenata može se precizno komparirati uspješnost poslovanja privrednih i neprofitnih privrednih poduzeća i na temelju toga vršiti nagrađivanje prema vrijednostima ostvarenog rada.  

Kako je u udruženom radu svaki rad neodjeljiv od drugog rada svaki radnik podnosi odgovornost i za poslovanje svog poduzeća izjašnjavanjem vlastitog K-odgovornosti. Radnik koji izjasni veći koeficijenat odgovornosti preuzima i veću odgovornost za produktivnost poduzeća pa će ostvariti i veći dohodak u slučaju porasta produktivnosti poduzeća i obratno.  

*** 
 

Svi stanovnici komune podnose odgovornost za produktivnu orijentaciju komune. Koeficijenat ostvarene produktivnosti komune može se izraziti formulom:  

K-dohotka_K =  ( f-odgovornosti )

K-dohotka_K utvrđuje odnos ostvarene i predviđene produktivnosti komune u funkciji odgovornosti radnika. 

Taj koeficijent nema tako velikog utjecaja na raspodjelu dohotka unutar komune. Razlike se formiraju samo prema stupnju odgovornosti koji pojedini radnik preuzima za vlastitu i zajedničku produktivnost. Utvrđivanje K-ostvarene produktivnosti komune biti će jako značajno kod udruživanja komuna i vršenja raspodjele dohotka među komunama.
 
Na nivou komune produktivnost se izražava ukupnom ostvarenom novčanom dobiti privrede. Moguće je proširiti mjerenje produktivnosti komune polifunkcionalnim sistemom koji ocjenjuje kvalitetu života kao što su zagađenost-čistoća komune, pismenost-nepismenost stanovnika, zakonitost-nezakonitost djelovanja stanovnika, itd. Također je pomoću K-dohotka komune moguće subvencionirati slabije razvijene komune. Tako bi se povećao dohodovni interes radnika za rad u takvim komunama što bi omogućilo brži razvoj komune. Čak je moguće regulirati natalitet komune. Ukoliko komuna ima preveliki ili prenizak natalitet on se može regulirati sa smanivanjem K-dohotka_K za odgovarajuću veličinu.
 
Definiranje takvih kategorija, njihova regulacija i implementacija će biti zadatak saveznog parlamenta. Definirane kategorije vrijednosti omogućile bi efikasnije sprovođenje socijalne, ekonomske, ekološke, kulturne i svih ostalih politika udruženih komuna.

 
*** 

Dohodak svakog radnika u udruženom radu i svakog stanovnika komune može se prikazati koeficijentom pomoću formule:  

K-dohodka = (Cijena rada) x K-dohotka_R x K-dohotka_P x K-dohotka_K  

 
Iz formule je vidljivo da K-dohodka svakog radnika ovisi o predviđenoj cijeni rada i o koeficijentu ostvarene produktivnosti na nivou radnog mjesta, poduzeća i komune u funkciji odgovornosti za ostvarenu produktivnost. Primjenom kompjuterske tehnologije se može brzo izračunati visina koeficijenta dohotka svih radnika bez obzira na količinu faktora koji dohodak određuju. Radnik koji na primjer ostvari porast produktivnosti od 10% na svom radnom mjestu u poduzeću koje ostvari pad produktivnosti od 5%, će ostvariti otprilike 5% veći K-dohodka. Može se pretpostaviti da će radnici najveću odgovornost podnositi za vlastiti rad jer su oscilacije u produktivnosti poduzeća manje, dok su na nivou komune najmanje.  

Navedeni društveni ekonomski sistem zastupa akcionarsko društveni odnosno humanistički oblik vlasništva nad sredstvima za proizvodnju ali dozvoljava produkciju samostalnog privatnog poduzetništva. Privatno poduzetništvo podrazumjeva nezavisnu proizvodnju sa privatnim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju. Radna mjesta u privatnom poduzetništvu su u vlasništvu privatnika pa ne podliježu radnoj konkurenciji. Vlasnik poduzeća zapošljava radnike prema potrebi i mogućnostima.
 
Po ostvarenju novčane dobiti na tržištu privatni poduzetnici zadržavaju obrtna novčana sredstva prema potrebama. Oni također zadržavaju novčana sredstva za unapređenje i amortizaciju proizvodnje. Oni imaju obavezu plaćati poreze na dobit i za privatno korištenje imovine kao što je to danas slučaj. Porezom ostvarena novčana sredstva su namijenjena zaposlenim radnicima u neprivredi, nezaposlenim radnicima, zatim za zajedničku potrošnju komune i saveznu potrošnju. Visina poreza za samostalne privatne poduzetnike će biti identična davanjima koje izdvaja udružena kompanija komune. Visinu izdvajanja određuje neposredno stanovništvo komune. Vlasnik privatnog poduzeća može odlučiti da samostalno utvrđuje visinu dohodaka svojih radnika i da ih samostalno isplaćuje ili se može uključiti u zajedničku raspodjelu dohodaka stanovnika komune.  

Ukoliko samostalno privatno poduzetništvo u svom radu koristi javnosti nepoznatu tehnologiju proizvodnje i sa njom ostvari veću novčanu dobit na tržištu od udruženog rada sa akcionarsko društvenim odnosno humanističkim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju, ostvariti će veći dohodak. Takvo privatno poduzetništvo može opstati i privlačiti radnu snagu i u novom sistemu.  

Međutim, novopredloženi oblik ekonomije će investirati novac u vlastiti razvoj koliko god to bude potrebno. Sistem radne konkurencije će razviti ekonomiju do te mjere da će postati produktivnija od samostalnog privatnog poduzetništva. U trenutku kada samostalni privatni poduzetnici ostvare manji dohodak od poduzeća u zajedničkom vlasništvu, smanjivati će se broj dohodovno zainteresiranih radnika za zapošljavanje kod privatnih poduzetnika. Pridoda li se tome sloboda izbora rada radnika koju novi sistem nudi, zatim mogućnost donošenja odluka o radu, zatim pravo radnika na samostalno odlučivanje o visini dohodaka, pravo radnika na raspodjelu profita poduzeća, broj zainteresiranih radnika za rad kod privatnih poduzetnika će biti još manji. Ukratko, novi sistem će potisnuti privatnike sa tržišta i preuzeti njihove radnike. Može se očekivati sa velikom sigurnošću da će samostalni privatni poduzetnici potražiti spas u ustupanju vlasništva nad sredstvima za proizvodnju društvu u zamjenu za ekvivalentnu količinu dohodovnih bodova minulog rada. Veći broj dohodovnih bodova minulog rada osigurati će veći dohodak, veću konkurensku moć za izbor rada i zato veću moć u društvu. 

*** 

Novac namijenjen dohodcima svih stanovnika formira se na nivou administrativnog centra komune izdvajanjem iz dohotka komune. Količina novca se utvrđuje neposrednim iskazom stanovnika izdvajanjem iz ukupne novčane mase namjenjenoj prometu robe u komuni.  

Dobijena količina novca namjenjena dohodcima stanovnika komune načelno treba odgovarati predviđenoj količini novca namjenjenih dohodcima stanovnika jer se sistem bazira na cijeni rada koji odgovara dohodku radnika. Međutim, zbog različito ostvarenih produktivnosti moguća su odstupanja tako da za ukupni dohodak svih stanovnika bude na raspolaganju manje ili više novca nego što je sistem predvidio.

Takva odstupanja moguće je uskladiti na taj način da se ukupna masa novca namjenjena dohodcima rasporedi radnicima proporcionalno utvrđenim koeficijentima dohodaka.  

Tehnika raspodjele dohodaka može se ostvariti iz kompjutorskog centra komune. Utvrđivanje stvarnog dohotka može se vršiti prema formuli produženog omjera:

                Dohodak-1 : Dohodak-2 : Dohodak-3 : .... : Dohodak-n =
                K-dohotka-1 : K-dohotka-2: K-dohotka-2 : ... : K-dohodka-n   

Iz ukupne mase novca predviđene dohodcima i prikazanog produženog omjera koji može imati i milionski broj članova može se primjenom kompjutorske tehnologije, brzo i precizno izračunati dohodak svakog radnika u obliku:  
 

                Dohodak-1 = Vrijednost-1
                Dohodak-2 = Vrijednost-2
                Dohodak-3 = Vrijednost-3
                 ...
                Dohodak-n = Vrijednost-n  
 

Dobijeni dohodak iskazuje vrijednost rezultata rada svakog stanovnika komune u određenom novčanom iznosu.
Centralizacijom sistema raspodjele dohodaka, omogućava se primjena jedinstvenih kriterija raspodjele po principu da jednakom radu pripadaju jednaki dohotci. Profit koji u klasičnoj ekonomiji donosi pogodnosti vlasnicima sredstava za proizvodnju sada se društveno prihvatljivim načinom raspoređuje cijelom stanovništvu. Nema više eksploatacije.

Ni jedan rad nije neovisan pa se stoga ni dohodak proizašao iz rezultata zajedničkog rada ne treba neovisno raspoređivati. Raspodjela dohodaka pomoću produženog omjera i koeficijenata omogućava da se ukupna količina novca namjenjena dohotcima u komuni elastično rasporedi među stanovnicima komune proporcionalno cijeni uloženog rada i odgovornosti radnika za ostvarenu produktivnost bez ostvarenja viška ili manjka novčanih sredstava u završnom obračunu.

Eventualne nagle promjene u ostvarenom dohotku radnika uslijed velikog porasta ili pada produktivnosti mogu se amortizirati matematičkom funkcijom koja neće dozvoliti nagli porast ni pad dohotka što bi doprinijelo većoj ekonomskoj stabilnosti društva.  

Završnu riječ u raspodjeli dohotka treba imati stanovništvo komune neposrednim izjašnjavanjem visine minimalnog dohotka. Srednja dobijena vrijednost iskaza svih stanovnika u funkciji njihove glasačke moći odlučivanja predstavljala bi zagarantovani egzistencijalni minimum koji svaki radnik odnosno stanovnik komune dobija u obračunskom periodu bez obzira na veličinu njegovog udjela u proizvodnji i cijenu njegova rada.  

Niži minimalni dohodak stanovnika uz utvrđenu dohodovnu masu novca namjenjenu svim dohotcima formirao bi veći raspon između dohodaka što bi povećalo radnu angažiranost, pa tako i produktivnost privrede i društveni standard. Visoki standard uz veliku produktivnost može formirati zasićenje tržišta, što smanjuje radne potrebe. Tada bi stanovništvo svojom slobodnom voljom moglo povećati najniži dohodak stanovništva što bi smanjilo raspon između dohodaka pa bi radnici zbog manje dohodovne stimulacije u procesu proizvodnje smanjivali vlastitu radnu angažiranost do te mjere dok se ne uravnoteži ponuda i potražnja rada.  

Korekcije se mogu lako i brzo izračunati primjenom kompjuterske tehnologije gdje bi najmanji K-dohotka osigurao demokratski utvrđen minimalni dohodak. Primjenom produženog omjera razlike u visini dohodaka će se proporcionalno povećavati ili smanjivati prema potrebama društva.  

Ovim zahtjevom se završava kompleksan pristup utvrđivanja raspodjele dohodaka stanovnika komune. Dobijena vrijednost izražava definitivnu finalnu visinu dohodaka pa tako i kupovnu moć svih stanovnika u komuni. Dohotci radnika mogu biti javno prikazani ili držani u tajnosti po opredjeljenju društva i svakog pojedinca posebno. Svaki stanovnik koristi vlastiti dohodak po slobodnoj volji.
 
 

 Natrag na početak