3.1.2.9
Zajednička potrošnja
Svako društvo organizira službu koja zadovoljava zajedničke potrebe na određenom
teritoriju. Zajedničke službe trebaju novčana sredstva za zajedničku potrošnju.
Takva sredstva se u svim društvima osiguravaju poreznom politikom iz prometa
robe, dobiti poduzeća i dohodaka radnika.
Poreznu politiku određuje vlast na području na kojem ostvaruje suverenitet. U
današnjim demokratskim društvenim poretcima narod bira ljude na vlasti i oni bi
trebali zastupati interese svojih birača. U praksi izabrana vlast je u pravilu
više sklona zastupati svoje interese ili interese privilegiranih članova društva
koji imaju veliku moć utjecaja.
Stanovništvo nema direktnog niti značajnog utjecaja na formiranje poreza niti na
namjenu korištenja poreznog novca. Sa time u vezi bez obzira koliko vlast svojom
poreznom politikom objektivno zadovoljava društvene potrebe, porezna politika je
članovima društva otuđena pa je ne mogu prihvatiti kao svoju. Društvo je
prisiljeno prihvatiti poreznu politiku formiranu od strane vlasti i zato je
doživljava kao čin nasilja nad vlastitim potrebama. Rezultat takvog odnosa je
nezadovoljstvo plaćanjem poreza i nedovoljno izgrađen stav prema zajedničkom
vlasništvu, sa čime društvo u cjelini gubi.
*****
Novo predloženi sistem treba poreznu
politiku ali bi se ona bitno razlikovala od porezne politike u klasičnom smislu.
Novu poreznu politiku formira neposredno stanovništvo komune.
Po ostvarenom prometu robe, ostvarena novčana dobit svakog poduzeća se
registrira u administrativnom centru komune kako bi se utvrdila produktivnost
svakog poduzeća a zatim se udružuje. Udružena novčana sredstva omogućuju
stanovništvu da brzo, jednostavno i efikasno vrši raspodjelu zajedničkog novca i
na taj način usmjeri zajedničko djelovanje.
Iz te mase novca izdvaja se količina novca namjenjena zajedničkoj potrošnji u
iznosu koje odredi stanovništvo komune neposrednim izjašnjavanjem. Raspodjela se
vrši u okviru mogućih intervala vrijednosti koje utvrđuje rukovodstvo komune a
odobrava skupština komune. Stanovnik koji procjeni da je za zajedničku robnu
potrošnju potrebno izdvajati veću sumu novca nego na ostale oblike potrošnje
izjasniti će se za veće izdvajanje. Veća količina novca namjenjena zajedničkoj
potrošnji će u većoj mjeri zadovoljiti zajedničke društvene potrebe, ali će
smanjiti količinu novca namjenjenu individualnoj potrošnji i razvoju privrede.
Sa druge strane stanovnik koji procjeni da je potrebna veća suma novca za druge
oblike potrošnje smanjiti će količinu novca namjenjenu zajedničkoj potrošnji.
Suma izjašnjenih vrijednosti svih stanovnika u funkciji glasačkih moći će
predstavljati omjer raspodjele dohotka komune.
Treba naglasiti da sredstva namjenjena zajedničkoj robnoj potrošnji služe
isključivo za robnu potrošnju jer se svi dohodci stanovnika isplaćuju neposredno
iz fonda individualnih dohodaka. Na taj način se ukida mogućnost manipulacije sa
namjenskim novčanim sredstvima u korist povlaštenih radnika.
Stanovništvo komune će iskazom na kompjuterskim karticama ili aplikacijama
odrediti namjenu novčanih sredstava za zajedničku potrošnju i tako ostvariti
optimalno zadovoljenje zajedničkih potreba. Stanovnici komune bi se mogli
izjašnjavati kad god to žele i njihovi bi glasovi imali valjanost dokle god ne
naprave izmjene i tako novi glas učine važećim. Osnovna raspodjela novca
namjenjenog zajedničkoj potrošnji se dijeli na sredstva namjenjena održavanju i
izgradnji zajedničkih objekata komune.
***
Novčana sredstva namjenjena održavanju
je nadalje potrebno podijeliti između administracije komune, uprave, pravosuđa i
društvene zaštite, zatim zdravstva, obrazovanja, nauke, kulture, sporta i
rekreacije, uređenja okoline, za potrebe prometnica i infrastrukture, transporta,
društvene prehrane i ostalih oblika potrošnje.
Moguće intervale vrijednosti za raspodjelu novca u pojedine grupe bi formiralo
rukovodstvo komune. Rukovodstvo komune je dužno formirati granice minimalnih
sredstava koje pojedine grupe zajedničke potrošnje moraju osigurati za vlastito
funkcioniranje kao i optimalnu i maksimalnu moguću količinu novca potrebnu za
pojedine oblike potrošnje.
Stanovnik koji procjeni da je za pojedini oblik zajedničke potrošnje potrebno
izdvojiti veća novčana sredstva, kako bi se u većoj mjeri zadovoljile njegove
individualne i zajedničke potrebe društva, će izdvojiti veću sumu novca na teret
oblika zajedničke potrošnje koja je po njegovom mišljenju manje potrebna.
Iskazane vrijednosti svih stanovnika komune se zatim obrađuju u administrativnom
centru komune. Suma svih iskazanih vrijednosti po grupama u funkciji glasačke
moći stanovnika predstavljala bi odnos raspodjele novčanih sredstava.
Poznate sume namjenjene grupama zajedničke potrošnje će formirati određeni
standard pojedinih grupa. Stanovnici će na temelju prakse spoznati da li je za
potrebe pojedinih grupa potrebno povećavati ili smanjivati novčana sredstva.
Ovakva praksa omogućava stanovništvu da upozna potrebe svoje komune. Svaka grupa
zajedničke potrošnje ima masu sitnih i krupnih troškova i ograničenu sumu novca
na raspolaganju. Stanovništvo u cjelini ne mora imati interes da vrši daljnju
raspodjelu novca ali zainteresirani pojedinci mogu vršiti utjecaj na raspodjelu
novca dokle god imaju interes.
Novac se također može raspoređivati djelatnostima koje njegovom upotrebom ponude
najveće zadovoljenje društvenih potreba. Nešto slično principu raspodjele novca
namjenjenog razvoju privrede. Ocjenu zadovoljenja društvenih potreba daju
arbitražne komisije, ocjenjivački sudovi, udruženja i neposredno stanovništvo. U
društvu u kojem ocjena rada utječe na dohodak ili još više na dohodovnu količinu
bodova minulog rada korištenje novca namjenjenog zajedničkoj potrošnji će biti
jako odgovorno.
Finalnu raspodjelu novčanih sredstava unutar pojedinih grupa će određivati
nadležno rukovodstvo. Zbog izrazito velike odgovornosti rukovodstvo će koristiti
novac namjenjenog zajedničkoj potrošnji u nekom obliku dogovora sa
zainteresiranim stanovništvom ili pomoću anketa kako bi se u većoj mjeri
zadovoljile društvene potrebe. U novom sistemu rukovodioci će biti radnici koji
više ne mogu zadovoljiti vlastite potrebe ako prethodno ne zadovolje društvene
potrebe. Takav princip predstavlja garanciju da će se konačna raspodjela čak i
najmanjih sredstava namjenjena zajedničkoj robnoj potrošnji usmjeravati tako da
na najefikasniji način zadovolje društvene potrebe.
***
Stanovništvo neposredno utječe i na
izgradnju novih objekata od društvenog interesa. Izgradnja objekata društvenog
standarda odnosi se na izgradnju svih objekata, saobraćajnica i infrastrukture
kao i dobavu opreme koja zahtjeva velika novčana sredstva. Sa time u vezi, što
se stanovništvo u većoj mjeri izjasni za veću količinu novca namjenjenu
zajedničkoj potrošnji, a u okviru nje za potrebe izgradnje, to će se moći više
graditi objekti zajedničkog standarda i obratno.
Rukovodstvo će na temelju količine novca na raspolaganju i procjene društvenih
potreba uočenih anketama i neposrednim izjašnjavanjem stanovnika uz suradnju sa
stručnim službama, vršiti planiranje izgradnje kapitalnih i ostalih objekata.
Zatim će putem sredstava javnog informiranja definirati namjenu i mjesto
izgradnje, tehničke karakteristike i količinu novaca potrebnu za izgradnju te
sve pogodne i nepogodne posljedice koje takva izgradnja ili neizgradnja donose.
Obzirom da izgradnja zahtjeva veliku količinu novčanih sredstava, da angažira
veliku količinu zajedničkog rada te da trajno unosi promjene u strukturi komune,
ona treba da prođe neposredno izjašnjavanje stanovništva na referendumu. Svaki
stanovnik će trebati dati suglasnost za izgradnju kapitalnih ili skupih objekata
a može se izjasniti o izgradnji bilo kojeg objekta u komuni. Kapitalni objektu
će se izgraditi ukoliko većina stanovnika komune svojim glasom u funkciji
individualne glasačke moči odobri izgradnju. Ostali objekti su manjeg značaja pa
će trebati samo većinu glasova od broja stanovnika koji se izjašnjavaju o
izgradnji.
Predloženi sistem raspodjele novca za zajedničku robnu potrošnju podliježe
širokom i brzom društvenom dogovoru što doprinosi konstruktivnoj orijentaciji
društva. U ovakvom društvenom sistemu stanovništvo po prvi put ima moć da
neposredno upravlja zajedničkom potrošnjom. Takva moć će doprinijeti tome da
stanovništvo prihvati zajedničku potrošnju kao dio svoje potrošnje. U ovakvom
sistemu zajedničko vlasništvo više nije otuđeno ni u jednom segmentu što će
doprinijeti da stanovništvo prihvati svoju zajednicu. Treba naglasiti da čovjek
voli više ono o čemu zna više, odnosno gdje djeluje više. U takvoj zajednici se
može očekivati odgovoran odnos stanovništva prema zajedničkoj imovini.
Eventualna odstupanja od konstruktivne orijentacije pojedinaca će biti
spriječena i neposrednim ocjenama društva. Stanovništvo će neodgovornim
pojedincima davati loše dohodovne ocjene što će im umanjiti dohodak i količinu
dohodovnih bodova minulog rada. Veća neodgovornost od strane pojedinaca će biti
sankcionirana putem arbitražnih komisija i sudova.
Zajednička robna potrošnja je najracionalniji oblik potrošnje i omogućava
najviši stupanj zadovoljenja društvenih potreba pa se može očekivati da će
stanovništvo sa vremenom povećavati količinu novca namjenjenu zajedničkoj
potrošnji što će doprinositi većem blagostanju društva.
Savezna potrošnja
Komuna je u pogledu formiranja vlastitih sredstava zajedničke potrošnje u
potpunosti suverena. Međutim, komuna po svojoj političkoj pripadnosti
predstavlja dio državne zajednice. Odnose sa drugim komunama regulira putem
delegata u skupštini šire teritorijalne zajednice. Predstavnici svih komuna na
teritoriji države utvrđuju zajedničku potrošnju na državnom nivou u saveznom
parlamentu.
Sredstva za saveznu potrošnju potrebna su za budžet saveza komuna u državi.
Novčana sredstva se koriste za potrebe administracije, državne obrane te za
izgradnju i održavanje objekata od saveznog interesa. Kada se utvrde potrebna
novčana sredstva ona se prikupljaju iz komuna na taj način da podjednako
opterete svaku komunu proporcionalno njenom dohotku. Po prometu robe takva
novčana sredstva se izdvajaju i upućuju saveznoj administraciji.
Raspodjelu novca na saveznom nivou kreira državno rukovodstvo a odobravaju je
delegati komuna u saveznom parlamentu. Dakle na saveznom nivou stanovništvo
komune nema neposredan utjecaj na formiranje i raspodjelu novčanih sredstava za
zajedničku potrošnju. Može se očekivati da će stanovništvo naučeno da neposredno
odlučuje o raspodjeli zajedničke potrošnje na nivou komune zahtjevati pravo na
odlučivanje i na saveznom nivou. Neposredno odlučivanje stanovništva na saveznom
nivou je tehnički lako izvodivo poput odlučivanja na nivou komune, ali zahtjeva
kompatibilnost sistema odlučivanja. Drugim riječima ovakav ili sličan sistem bi
trebale prihvatiti sve komune u državi.
Natrag na početak
