3.1.2         Osnove ekonomije humanizma  

Bolja budućnost zahtijeva rekonstrukciju kompletne ekonomije. Uvodno izlaganje pokazalo je da je planska privreda stabilnija od tržišne i omogućava punu zaposlenost radnika dok je tržišna privreda znatno produktivnija. Nova ekonomija treba da pokupi prednosti oba sistema i da odstrani nedostatke.
 
Planska privreda se može bazirati isključivo na udruženom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Tržišna privreda također pokazuje interes za udruživanjem zbog ostvarenja veće sigurnosti poslovanja. Sa time u vezi može se zaključiti da je udruživanje privrede budućnost ekonomije.
 
Udruživnja privrede će se ostvarivati isključivo dobrovoljno željom vlasnika a nikako ne nasilno. Iza privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju stoji minuli rad i stoga njeno prisilno podruštavljanje nužno nailazi na otpore i nepogodnosti a praksa je pokazala da su svi takvi pokušaji bili promašaji. Vlasnici kapitala mogu dobrovoljno prepustiti društvu svoj kapital ukoliko društvo formira novi sistem vrijednosti koji će zamijeniti pogodnosti proizašle iz posjeda kapitala.
 
Već je spomenuto da društvo treba formirati mjeru vrijednosti minulog rada svakog čovjeka izraženu glasačkim bodovima minulog rada. Svaki glasački bod minulog rada predstavlja ekvivalent za određenu vrijednost koju je čovjek zajedno sa svojim pretcima ostvario u društvu. U ranijem izlaganju je predloženo da glasački bodovi minulog rada utvrđuju moć odlučivanja u društvu. Logika je jednostavna, vrijedniji minuli rad donosi veće pogodnosti društvu pa mu stoga treba dati veća prava. Mjera je pravedna i nadasve korisna. Naime, bogati pojedinci će biti najsumnjičaviji prema novom sistemu. Kada dobiju legalno veća prava odlučivanja u društvu bez ikakvih obaveza zauzvrat oni će vjerojatno prihvaćati novi politički sistem. Kako bogataši vode glavnu riječ u društvu sistem može biti proveden u djelo.  

Poslije toga dolazi teži zadatak pridobijanja suglasnosti vlasnika kapitala da udruže svoje privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u jedno veliko poduzeće komune. To je moguće ostvariti emisijom dohodovnih bodova minulog rada.  

Dohodovni bodovi minulog rada će predstavljati mješavinu državnih obveznica i kapitalističkih akcija u humanističkom okruženju. Takvi bodovi će garantirati pristojne prihode i najveću moguću sigurnost vrijednosnih papira. Oni će osim toga prezentirati moć svakog pojedinca u društvu. U tom slučaju društvo u cjelini može naći intertes u zamjeni otuđenih oblika moći baziranih na posjedovanju privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i ostalog privatnog vlasništva za ekvivalentnu količinu dohodovnih bodova minulog rada.  

Dohodovni bodovi minulog rada direktno određuju dohodak radnika u udruženom radu. Oni su bazirani na doprinosu svakog pojedinca uključujući njihove pretke u stvaranju vrijednosti koje su u zajedničkom vlasništvu. (Glasački bodovi minulog rada također uključuju doprinos svakog pojedinca u stvaranju vrijednosti u zajedničkom vlasništvu ali isto tako uključuju i vrijednost privatnog vlasništva). U dijelu u kojem privatni vlasnici kapitala zadržavaju svoje privatno vlasništvo oni ne ostvaruju dohodovne bodove minulog rada. Tada će im mogući dohodak u udruženom radu komune biti manj. Naravno, ukoliko vlasnik privatnog kapitala ima privatnu djelatnost tada će samostalno ostvarivati dohodak. Tada mu veća količina dohodovnih bodova minulog rada neće puno značiti pa se neće upustiti u prodaju privatnog vlasništva. 

Međutim, sistem se može početi provoditi čak i ako ni jedan privatni poduzetnik ne udruži svoje vlasništvo u komuni. Tada će se sistem bazirati samo na postojećem zajedničkom vlasništvu poduzeća i ustanova. Sistem će već tu pokazati značajan napredak ali će daleko bolji rezultati biti kada se privatni poduzetnici pridruže udruženoj privredi komune. 

Vlasnici kapitala koji nebi bili zainteresirani da prepuste svoje vlasništvo komuni u zamjenu za dohodovne bodove minulog rada će se vjerojatno predomisliti kad otkriju da je udružena privreda produktivnija od njihove samostalne djelatnosti o čemu će biti više govora kasnije. Može se pretpostaviti da će sa vremenom kapitalističkim oblicima vrijednosti padati vrijednost i stoga treba očekivati da će vrijednosti utvrđene na burzama biti zamijenjivane za dohodovne bodove minulog rada. Komuna treba omogučiti stanovnicima i da prodaju svoje bodove minulog rada u zamjenu za novac. Tako bi dohodovni bodovi minulog rada mogli postati oblik humanističkih akcija u koje će stanovništvo komune imati povjerenja. U takvom sistemu privatni poduzetnici mogu nalaziti veliki interes u prodaji svog vlasništva komuni. Sa vremenom komuna može postati vlasnik burzovnih akcija, nekretnina i ostalih vrijednosti koje posjeduju stanovnici komune.  

Dohodovni bodovi minulog rada će zamijeniti vrijednosti kapitalističkog sistema i nadopuniti ih novim vrijednostima koje će omogučiti prosperitet društva. Kada vlasnik privatnog vlasništva prepusti svoje vlasništvo društvu njegova količina dohodovnih bodova minulog rada će biti potpuno istovjetna količini glasačkih bodova minulog rada. Tada glasačke i dohodovne bodove minulog rada možemo zvati jednostavnije bodovi minulog rada. 

Novi sistem pred­stavlja udruženo vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju u kojem bi svi stanovnici bili nazovimo to, humanistički akcionari udruženih poduzeća na teritoriji komune. Sva poduzeća u komuni se udružuju u jednu ekonomsku cjelinu poput velikih korporacija ali se zatim formiraju manje organizacione cjeline u obliku poduzeća zbog lakše evidencije uspješnosti poslovanja. Sistem omogućava i ravnopravno sudjelovanje samostalnog privatnog poduzetništva.


Organizacija rada 

Ujedinjena komuna će imati jedinstvenu upravu. Izvršni organi uprave više neće formirati društveno ekonomsku politiku i predlagati zakone već će preuzeti neposredno upravljanje na svim poljima društvenih djelatnosti.  

Princip izbora rukovodstva komune se treba temeljiti neposredno na konkurenciji programa kandidata za rukovodeću funkciju. Program definira usmjerenje rada u privredi i dobit koju privreda u određenom periodu treba ostvariti, zatim definira djelatnost neprivrednih djelatnosti i pogodnosti koje takva struktura rada treba ostvariti društvu. Programi trebaju imati odgovore na sve tekuće probleme koji nastaju u komuni.
 
Skupština komune ocjenjuje ponude i pravi selekciju za izbor uprave komune. U okviru skupštine može se formirati upravni odbor privrede koji ne bi bio izabran na izborima već bi ga sačinjavali stanovnici komune koji posjeduju najveći broj dohodovnih bodova minulog rada odnosno humanističkih akcija. Skupština komune odabire između konkurenskih prijedloga organizacije djelovanja najbolju ponudu za sastav rukovodećeg izvršnog organa. Rukovodstvo komune ima mandat sve dok se ne pojavi produktivnija ponuda. Obaveze i odgovornosti definiraju se formalnim ugovorom između skupštine komune i izabranog rukovodstva.  

Proizvodnja je izrazito ovisan proces i stoga joj do određenog nivoa pogoduje koordinacija centraliziranim hijerarhijskim sistemom rukovođenja. Takav oblik odlučivanja omogućava centralno planiranje proizvodnje i sa time stabilnije privređivanje, raspodjelu rada koja omogućava punu zaposlenost radnika uz ujednačena radna opterećenja, efikasnu koordinaciju djelovanja i brzo provođenje odluka.  

Komunalni izvršni rukovodeći organ analizira resurse svih djelatnosti a zatim raspoređuje rad tako da komuna ostvari najveću produktivnost. Izabrano rukovodstvo komune uz saglasnost skupštine komune i upravnog odbora privrede komune formira resore odnosno sekretarijate u komuni. To mogu biti opća uprava, privreda, građevinarstvo, promet, zdravstvo, obrazovanje, kultura, unutarnji poslovi itd. Vjerojatno će se rukovodioci takvih odjela takmičiti zajedno sa rukovodiocima komune kao grupa. Ali isto tako za rukovodioce takvih odjela mogu trajno otvorenim natječajem konkurirati svi zainteresirani kandidati. Predsjednik izvršnog vijeća komune izabire između tih kandidata osobe koje njegov program najbolje dopunjuju svojom specifičnom djelatnošću. 

Viši rukovodioci formiraju poduzeća, njihovu namjenu, utvrđuju pripadajuće resurse kao što su sredstva za proizvodnju i broj radnika, zatim formiraju otvorene natječaje za niže rukovodeće funkcije. Kandidati za rukovodioce preduzeća i ustanova u okviru ovlašćenja koja im daje više rukovodstvo, predlažu najveću produktivnost koju mogu ponuditi. Najbolji predlagač dobija mandat od višeg rukovodstva uz saglasnost upravnog odbora poduzeća i organizira rad u poduzeću ili instituciji. Niži rukovodioci utvrđuju obaveze i prava svakog radnog mjesta u okviru ovlašćenja koja im daju viši rukovodioci a na svako definirano radno mjesto konkurira radnik koji ponudi najveću produktivnost.  

Raspodjela ovlaštenja između pojedinih rukovodilaca vršiti će se tako da komuna ostvari najveću moguću produktivnost. Predsjednik izvršnog rukovodećeg organa komune ima ovlaštenja da upravlja cijelom djelatnošću komune. Međutim, takvo rukovođenje bi bilo neefikasno jer ni jedan čovjek ne može donositi toliki broj odluka koje samo jedno složeno poduzeće može zahtijevati. Osim toga ono bi sputavalo niže rukovodstvo pa tako i produktivnost. Predsjednik izvršnog rukovodećeg organa komune preuzima na sebe ovlaštenja kojima može doprinjeti većoj produktivnosti rada u komuni a ostala ovlaštenja ugovorom prenosi na niža rukovodstva.  

Organizacija rada u komuni može slobodno varirati između centralizirane organizacije proizvodnje do potpuno slobodnog poslovanja manjih poduzeća a rukovodstvo komune određuje takvu raspodjelu rada i moći odlučivanja u proizvodnji koja će donijeti najveće pogodnosti komuni. Ovakva organizacija proizvodnje je već viđena. Pa u čemu je onda veliki napredak takvog ekonomskog modela? 

Humanistički oblik proizvodnje zahtjeva punu zaposlenost radnika što je moguće provesti formiranjem centraliziranog sistema raspodjele rada kao što je to bio slučaj u socijalističkom planskom obliku proizvodnje. Neefikasnost takvog oblika proizvodnje će se ukloniti ukidanjem privilegiranih radnih mjesta i uvođenjem nekih elemenata radne konkurencije kapitalističkog oblika privređivanja.  

Osnovni kriterij zapošljavanja radnika treba da bude efektivno utvrđena najveća produktivna moć radnika. Produktivnost se ovisno o radnom mjestu može definirati ostvarenom novčanom dobiti na tržištu, količinom proizvedene robe ali i ocjenom zadovoljstva potrošača kvalitetom proizvedene robe. 

Radna konkurencija kao oblik zapošljavanja predstavlja kontinuirani otvoreni natječaj za sva radna mjesta. To znači da svaki radnik može u svakom trenutku zauzeti radno mjesto drugog radnika ukoliko takav posao obavlja na produktivniji. Naravno zbog potrebe izbjegavanja mogućih velikih nestabilnosti u takvoj raspodjeli rada, radna konkurencija će se provoditi na visoko reguliran naćin o čemu će biti više rijeći u poglavlju Raspodjela rada. Za sada samo treba naglasiti da će takvi odnosi u proizvodnji potisnuti sve oblike privilegija zatvorenog centraliziranog procesa proizvodnje. Sistem će omogućiti stalan razvoj procesa proizvodnje i bivstvenih snaga u društvu. Takvi proizvodni odnosi će donositi veću ekonomsku produktivnost od kapitalističkog oblika proizvodnje i zato će ga potisnuti u povijest.  

Naravno da bi takav oblik proizvodnih odnosa mogao egzistirati društvo nužno mora formirati egzaktan i efikasan način podnošenja odgovornosti radnika uključujući rukovodioce za neostvarenu produktivnost na svakom radnom mjestu. Bez toga sistem ne bi mogao opstati. Efikasan sistem podnošenja odgovornosti je moguće ostvariti pomoću dohodovnih bodova minulog rada. Veće pravo na rad na svakom radnom mjestu treba da ostvari radnik koji predloži veću odgovornost za svoj rad uz pretpostavku jednake ponuđene produktivnosti.  

Veličina prihvaćene odgovornosti će se utvrditi brojčanom vrijednošću.Veća odgovornost treba osigurati veći porast broja bodova minulog rada kao nagradu za porast produktivnosti i veće oduzimanje dohodovnih bodova minulog rada kao sankcija za nedovoljno ostvarenu produktivnost radnika. I obratno, manja iskazana odgovornost radnika će donositi manje nagrade i kazne sa dohodovnim bodovima minulog rada ali i manju konkurentsku moć za obavljanje željenog posla. Takvim definiranjem odgovornosti bi se definitivno prevladao neodgovoran odnos prema radu kakav je postojao u socijalističkom obliku proizvodnje i osigurao bi se prosperitet privređivanja. 

Na kraju, novi sistem će omogućiti svakom radniku uključujući rukovodioce da sami neposredno procjene cijenu vlastitog tekućeg rada prema stupnju pogodnosti i nepogodnosti koji mu rad donosi u odnosu na drugi rad. Da bi cijena tekućeg rada objektivno odgovarala radnom opterećenju ona treba da podlježe radnoj konkurenciji. Posao će dobiti radnik koji bude zahtijevao manju cijenu tekućeg rada uz pretpostavku jednake ponuđene produktivnosti i odgovornosti. Takav način određivanja cijene tekućeg rada će formirati najobjektivniju vrijedost rada koju autoriteti ili arbitraže sindikata ne mogu ostvariti. U takvom sistemu bi svi radnici bili zadovoljni visinom ostvarenog dohodaka zato što su ga sami izabrali. 

Ovakav sistem privređivanja postaje moguć po prvi put u povijesti čovječanstva zato što je razvoj kompjutorske tehnologije omogućio efikasno utvrđivanje, praćenje i obradu produktivnosti rada radnika, vrijednosti njihovog rada i odgovornosti koju podnose za svoj rad društvu u sistemu brzih promjena rada i radnih obaveza.
 
Ovdje je važno naglasiti da će udružena poduzeća u komuni normalno planirati proizvodnju isto kao što to čine velike korporacije pa će takva privreda udružena u komuni poprimati obilježja planske privrede. Takva privreda može ostvariti stabilnu proizvodnju roba uz punu zaposlenost radnika na teritoriji komune. 

Unutar komune poduzeća više neće međusobno konkurirati istim proizvodima. Konkurenciju poduzeća proizvodima rada potrebno je prebaciti na konkurenciju rada. Na taj način se osigurava visoka produktivnost rada tržišne privrede ali se može smanjiti prekomjerna proizvodnja, odnosno neracionalno korištenje prirodnih bogatstava. Sistem ocjenjivanja proizvođača od strane potrošača će dati najmanje jednako dobar prikaz uspješnosti proizvodnje kao što ga daje tržište roba. Ovakav sistem može ukloniti nedostatke tržišne i planske privrede i osigurati stabilnost i prosperitet privrede pa tako i društva. Sistem će biti detaljnije opisan u narednim poglavljima.  


Demokracija u ekonomiji 

U predloženom sistemu svaki čovjek ima pravo odlučivanja u ime društva ukoliko se nalazi u takvom položaju ali za svoje odluke neposredno podnosi odgovornost društvu. Svaki član društva može ocjeniti djelovanje takvog čovjeka. Negativna ocjena će uzrokovati kaznu a pozitivna nagradu. U takvim uvjetima ni jedan rukovodilac ne može samostalno preuzeti odgovornost za donošenje odluka o regulaciji ekonomije komune jer ne može sa sigurnošću znati koliko će takva regulacija odgovarati članovima društva. Čak i najpogodnije odluke za društvo mogu ne odgovarati velikom broju članova koji bi takvog rukovodioca sankcionirali negativnim ocjenama. Osim toga nezadovoljni članovi društva mogu takvim rukovodiocima uskratiti podršku u realizaciji programa što bi dopunski otežalo njihov položaj. 

Rukovodioci neće imati gotovo nikakav instrumant prisile nad radnicima. Njihova sposobnost će se bazirati na dobroj viziji poslovanja, na sposobnosti animacije radnika, na hrabrosti i samouvjerenosti. Iz tog razloga, bez obzira što će se sistem bazirati na konkurenciji rada on će isto tako morati uključiti kooperaciju na svim nivoima o svim pitanjima od zajedničkog interesa između svih zainteresiranih strana. 

Rukovodstvo komune će zasigurno uključiti stanovnike komune u proces odlučivanja a naročito u strateško odlučivanje koje određuje proces proizvodnje i raspodjele u komuni. Obzirom da je novac instrument regulacije ekonomije, rukovodstvo će omogućiti stanovništvu da neposredno odlučuje o raspodjeli zajedničkog novca. Osnovne strateške odluke u ekonomiji se mogu formirati makroekonomskom raspodjelom zajedničkog novca namjenjenog razvoju proizvodnje, individualnoj i zajedničkoj potrošnji. 

Kako raspodjela novca mora slijediti potrebe ali i mogućnosti društva, delegati u skupštini komune će trebati utvrditi moguće intervale raspodjele novca u kojima proizvodni ciklus može egzistirati. U okviru takvih intervala vrijednosti svaki čovjek treba ispunjavanjem kompjuterske kartice ili aplikacije da participira u raspodjeli zajedničkog novca po vlastitoj volji. 

Obzirom da svi članovi društva nisu podjednako doprinijeli stvaranju zajedničkih materijalnih dobara, ne mogu imati ni jednaku moć odlučivanja o raspodjeli dohotka komune. Moć ekonomskog odlučivanja se treba bazirati na količini bodova minulog rada što je ekvivalentno akcionarskoj moći odlučivanja kapitalističkog sistema privređivanja. To znači da će svaki čovjek faktički raspoređivati ukupnu količinu vlastitih bodova minulog rada. Tako će čovjek sa večom količinom bodova minulog rada imati proporcionalno veći utjecaj na raspodjelu zajedničkog novca. 

Suma vrijednosti svih individualnih iskaza raspodjele zajedničkog novca u funkciji moći odlučivanja, obrađena kompjutorskom tehnologijom formirala bi raspodjelu dohotka komune za potrebe razvoja proizvodnje, zajedničku i individualnu potrošnju. Kako je količina novca ograničena, veća količina novca namjenjena pojedinoj raspodjelnoj grupi smanjiti će količinu novca namjenjenu drugim raspodjelnim grupama. Raspodjela novca usmjerava privredu a to znači da će upravljanje ekonomijom po prvi puta biti neposredno u rukama društva.  

Novčana sredstva namjenjena razvoju privrede služe za proširenje reprodukcije, za nabavku novih sredstava za proizvodnju ili čitavih postrojenja koji unapređuju proizvodnju. Veća količina novčanih sredstava namjenjenih razvoju privrede će u većoj mjeri angažirati društveni rad u razvoj privrede što bi povećalo količinu i kvalitet sredstva za proizvodnju pa tako i produktivnost. Veće ulaganje u razvoj privrede će osigurati veće društvene pogodnosti u budućnosti ali bi se time smanjila novčana sredstva za tekuću potrošnju pa bi se umanjio individualni i društveni standard. Takav sistem će omogućiti svakoj komuni da se razvija oslanjajući se na vlastite snage.  

Sistem raspodjele rada u komuni predviđa jedinstvenu organizaciju rada ali i posebne specijalizirane proizvodne cjeline kako bi se u većoj mjeri utvrdila efikasnost poslovanja. Sredstva namjenjena razvoju privrede raspoređivala bi se poduzećima koja bi osiguravala veću produktivnost odnosno veću novčanu dobit na slobodnom tržištu u kraćem vremenu.
 
Novčana sredstva za zajedničku potrošnju služe za zadovoljenje svih zajedničkih potreba društva. Ona se koriste za održavanje postojeće strukture i za izgradnju novih objekata društvenog standarda. Veća sredstva za zajedničku potrošnju omogućila bi viši zajednički standard na teret ostalih oblika potrošnje. Novčana sredstva za zajedničku potrošnju se mogu u određenoj mjeri raspoređivati neposrednim odlukama stanovništva, a kasniju parcijalnu raspodjelu mogu vršiti neposredno zainteresirani i udruženi članovi društva, dok krajnju raspodjelu najmanjih segmenata potrošnje treba da vrši nadležno rukovodstvo i da za istu podnosi neposrednu odgovornost društvu.  

Sredstva namjenjena individualnoj potrošnji formirala bi masu novca za dohotke radnika odnosno za novčana primanja svih stanovnika komune. Veća masa novca namjenjena novčanim primanjima stanovnika komune bi povećavala individualnu potrošnju na teret ostalih oblika potrošnje, i obratno manja masa novca smanjila bi individualnu potrošnju u korist razvoja privrede i zajedničke potrošnje.
 
Ukupna masa novca namjenjenog dohodcima stanovnika komune bi se raspoređivala proporcionalno količini i kvaliteti tekućeg rada, zatim prema vrijednosti minulog rada izraženog dohodovnim bodovima minulog rada i na kraju prema potrebama i mogućnostima društva. Društvo treba u raspodjeli odrediti i minimalni dohodak pojedinca, odnosno raspon razlika u visini dohodaka, kojim može regulirati odnos solidarnosti i doho­dovne zaiteresiranosti za rad. Ukoliko bi radnici bili nezainteresirani da obavljaju nepogodan rad i time smanjili produktivnost komune, društvo može neposrednim iskazom smanjiti minimalni dohodak radnika. Tako bi dohodovno stimulirali radnike na veći rad čime bi ostvarili veću produktivnost i veći udio u raspodjeli rezultata rada. Sa druge strane ukoliko se u društvu ostvari veća produktivnost nego što je potrebna tada će društvo povećavati minimalni dohodak i na taj način smanjiti dohodovnu stimulaciju rada.  

***** 

U čemu je poenta sistema? Sistem postavlja društvo na zdrave temelje. On omogućava slobodno djelovanje svakog pojedinaca pa tako i nalaženje puta koji više odgovara čovjekovoj prirodi i društvu u cjelini. Sloboda omogućava sumnju, formiranje kritičnog stava, mogućnost djelovanja koje praksom stvara objektivno znanje. Praksa demistificira kategorije vrijednosti i stoga omogućava rušenje dogmatskog, nekritički prihvaće­nog i otuđenog znanja koje je uzrok nepogodnosti u društvu. Praksa je jedini mogući put prema znanju, prema čovjekovoj moći, jedini mogući put otkrivanja ispravnog stava i orijentacije društva u cjelini. 

U ovakvom sistemu čovjek je prisiljen da se oslanja na vlastite snage pri realizaciji potreba. Konstantno oslanjanje na vlastite snage uz definiranu odgovornost, naučilo bi čovjeka da prihvati realnu objektivnu predodžbu o vlastitoj moći, a to znači da prihvati vlastitu nemoć tamo gdje je ne može prevladati. Objektivnom spoznajom vlastite moći čovjek će živeti u skladu sa vlastitom prirodom. Takav čovjek bi formirao potrebe samo tamo gdje ima moć da ih realizira, što predstavlja osnovu čovjekove ravnoteže i formiranja konstruktivne orijentacije u odnosu sa prirodom i društvom. Ovakav sistem može omogućiti zadovoljenje prirodnih potreba čovjeka i društva, što donosi harmoniju, mir, ljubav i radost življenja. 

Novi oblik društveno ekonomskih odnosa zahtjeva formiranje novih elemenata za utvrđivanje: cijene rada, raspodjele rada, odgovornosti, cijene robe, akumulacije novca, kreditno monetarne politike, obrtnih sredstava, razvoja i amortizacije proizvodnje, raspodjele individualne i zajedničke potrošnje kao i korištenja nekretnina. Nova društveno ekonomska politika će u granicama mogućnosti biti detaljno prikazana u slijedećim poglavljima.  

 Natrag na početak