3.1.2.3                Cijena robe  

 
Roba ima svoju prometnu vrijednost izraženu cijenom. U tržišnom sistemu cijenu robe određuje zakon ponude i potražnje. Cijena proizvoda se usklađuje sa proizvodnim mogućnostima, kupovnom moći i potrebama društva.
 
Predloženi sistem privređivanja predviđa oblik akcionarsko društvenog ili humanističkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju na području komune, ali omogućava slobodnu proizvodnju i samostalnom privatnom poduzetništvu. Sva poduzeća slobodno formiraju cijene svojim proizvodima na slobodnom tržištu roba.  

***

Roba ima i svoju proizvodnu vrijednost. Proizvodna vrijednost se uspoređuje sa tržišnom vrijednošću kako bi se ustanovila rentabilnost proizvodnje.
 
U udruženoj privredi komune proizvodna vrijednost robe je određena: (1) cijenom rada svih radnika koji proizvode robu; (2) pripadajućem odnosu cijene rada radnika u neprofitnoj privredi; (3) pripadajućem odnosu cijene rada nezaposlenih radnika na teritoriji komune, i (4) pomoću obrtnih novčanih sredstava uloženih u proizvodnju robe.

Sistem obračuna proizvodne vrijednosti robe je znatno precizniji od do sada usvojenih modela i ono što je najvažnije on će omogućiti daleko više pravde u sistemu raspodjele dobara nego što je to danas moguće. Proizvodnu vrijednost robe je moguće prikazati formulom:

A =∑ ( B x (1+C+D )) + E

Formula ukazuje da proizvodna vrijednost robe uključuje cijenu rada radnika koji neposredno proizvode robu, zatim davanja za radnike u neprofitnim radnim organizacijama, i za nezaposlene radnike kao i vrijednost uloženih obrtnih sredstava. Formula se podjednako odnosi na vrijednost svake pojedinačne robe i na ukupno proizvedenu robu u poduzeću. U daljem tekstu proizvodna vrijednost se odnosi na ukupno proizvedenu robu u poduzeću u periodi obračuna od mjesec dana.

Detaljnije obrazloženje formule:
 
A - Proizvodna vrijednost robe poduzeća u mjesec dana. 

B - Cijena rada svakog pojedinog radnika koji sudjeluje u izradi proizvoda. Cijenu definira količina dohodovnih bodova minulog rada i cijena tekućeg rada radnika.  

Količina bodova minulog rada određena je posjedom radnika a cijenu tekućeg rada određuju radnici slobodnim konkurentskim iskazom. Produkt ta dva vrijednosna koeficijenta daje cijenu rada radnika

C - Koeficijent zaposlenih radnika u neprofitnim organizacijama. Taj koeficijent se izražava omjerom cijene rada svih zaposlenih radnika u neprofitnim organizacijama i svih zaposlenih radnika u profitnoj privredi na području komune.  

Omjer količine radnika zaposlenih u profitnoj privredi i neprofitnim organizacijama regulira rukovodstvo komune prema potrebama i mogućnostima. Cijena rada radnika u neprofitnim organizacijama utvrđuje se identično kao i radnika u profitnoj privredi. Radnici u profitnoj privredi proizvode robu čijom prodajom ostvaruju dobit na tržištu roba. Radnici zaposleni u neprofitnim organizacijama kao što su učitelji i policajci za svoj rad ne ostvaruju neposredno novčanu dobit iz razloga što je ista djelatnost  besplatna radnicima u profitnoj privredi i stanovništvu komune. To znači da su ukupna proizvedena roba i usluge plod zajedničkog rada u profitnoj privredi i neprofitnoj privredi. Kako svi radnici u profitnoj privredi koriste usluge neprofitnih privrednih djelatnosti tako po principu uzajamnosti i radnici neprofitnih privrednih djelatnosti moraju koristiti proizvode rada radnika u profitnoj privredi. Primjenom ovog koeficijenta u cijenu proizvoda se ugrađuje doprinos radnika u neprofitnoj privredi i faktički se utvrđuje njihov udio u raspodjeli proizvoda rada radnika u profitnoj privredi.
 
D - Koeficijent nezaposlenih stanovnika a izražava se omjerom količine nezaposlenih i zaposlenih radnika u profitnoj privredi na području komune u funkciji cijene tekućeg rada i količine dohodovnih bodova minulog rada.
 
Koeficijenat zastupa cjelokupno stanovništvo koje neposredno ne privređuje: mlade, učenike, umirovljenike, domaćice, invalide i općenito svo stanovništvo koje nije zaposleno u poduzećima komune. Nezaposleno stanovništvo u ime minulog rada ili budućeg rada kao i zbog ekonomske sigurnosti stanovništva, treba da prima dohodak i taj dohodak treba da se uračunava u cijenu proizvedene robe.  

Količina dohodovnih bodova minulog rada nezaposlenih radnika određena je posjedovanjem dohodovnih bodova minulog rada. Cijenu tekućeg rada nezaposlenih radnika određuje rukovodstvo komune. Manja cijena tekućeg rada nezaposlenih će formirati manji dohodak što bi povećavalo interes za radom. I obratno, veća cijena tekućeg rada nezaposlenog stanovništva će formirati veći dohodak čime će se smanjiti dohodovni radni interes. Na taj način rukovodstvo komune usmjerava društveno djelovanje prema društvenim potrebama. Povećanjem cijene tekućeg rada učenika i studenta stimuliralo bi se obrazovanje itd.  

Navedeni koeficijenti zastupaju u cijeni koštanja robe dohodovna davanja svim stanovnicima komune. Prodajom robe na tržištu svi stanovnici komune ostvaruju svoj precizno utvrđen udio u ostvarenoj dobiti.

E - Količina novčanih obrtnih sredstava utrošenih na proizvodnju robe. Obrtna sredstva podrazumjevaju vrijednost dijela proizvoda koji proizvode drugi proizvođači, a odnose se na repromaterijal, poluproizvode i sirovine.  

Obrtna sredstva se uglavnom izdvajaju iz rezervnog fonda komune formiranog otkupom novčanih sredstava u zamjenu za bodove minulog rada. Obrtna sredstva se uzimaju prema potrebama profitne privrede ali sa obavezom vraćanja u periodi obračuna.

U periodi obračuna faktori C i D su jedinstveni pa se kompjuterskom tehnologijom mogu lako izračunati bez obzira na količinu ulaznih podataka i prikazati koeficijentom k. Tako se proizvodna cijena robe može izraziti formulom: 

A =∑ ( B x k) + E

Suma svih cijena rada radnika koji sudjeluju u izradi proizvoda opterećena doprinosima za radnike u neprivredi i nezaposlenim radnicima daje ukupnu cijenu rada za izradu određenog proizvoda. Pridodamo li tome utrošena obrtna sredstva dobijamo proizvodnu vrijednost robe. 

Ukupna proizvodna vrijednost cjelokupne robe proizvedene u komuni će biti identična dohotku stanovnika komune odnosno kupovnoj moći društva čime se ostvaruje najveća moguća ravnoteža u sistemu proizvodnje i raspodjele tržišnog oblika privređivanja.

*****

Zašto je bilo važno utvrditi proizvodnu vrijednost robe? Zato što se pomoću nje može vidjeti efikasnost poslovanja poduzeća u komuni. Tamo gdje je proizvodna vrijednost robe veća nego tržišna cijena robe poduzeće posluje nerentabilno. A  tamo gdje je proizvodna vrijednost robe manja od tržišne cijene robe poduzeće posluje profitabilno.

Uslijed različite materijalne opremljenosti rada poduzeća ostvaruju različitu produktivnost a plasmanom robe na slobodnom tržištu ostvaruju različite dohotke. U sistemu slobodnog izbora rada radnom konkurencijom radna mjesta koja ostvaruju veći dohodak uz jednaka radna opterećenja bi pobudila velik interes radnika. Sa druge strane radna mjesta koja ostvaruju manji dohodak uz jednaka radna opterećenja bi pobudila znatno manji interes. To bi zasigurno izazvalo nestabilnost na tržištu rada pa tako i u društvu. 

Uravnoteženje potražnje za svim radnim mjestima u poduzećima komune treba da riješi rukovodstvo komune analizom prednosti i nedostataka različitih oblika proizvodnje. Ravnoteža se može poboljšati zapošljavanjem većeg broja radnika u poduzećima koja ostvaruju dobit i smanjivanjem broja zaposlenih radnika u poduzećima koja ostvaruju manju dobit. Ukoliko takva opcija nije ekonomski opravdana ravnoteža se može uspostaviti a također se mogu povećati profiti investiranjem u poduzeća koja već ostvaruju dobit i zatvaranjem poduzeća koja proizvode gubitke. Ukoliko ni takva opcija nije moguća ravnoteža se može uspostaviti investiranjem u poduzeća koja posluju sa manjim dobitkom što bi ostvarilo veću produktivnost pa tako i povećanje dohotka.
 
Međutim, razlika u produktivnosti pa tako i u ostvarenom dohotku između poduzeća u komuni će postojati dokle god postoji razlika u materijalnoj opremljenosti rada. Velika automatizacija procesa proizvodnje će uvijek značajno smanjivati potreban rad radnika, i sa time povećavati produktivnost i dohodak u odnosu na proizvođače u komuni koji imaju manju automatizaciju proizvodnje. Dakle, ukoliko bi radna konkurencija bila jedini koordinator između ponude i potražnje rada ona bi uvijek stvorila nekakve nestabilnosti i nepogodnosti u komuni. 

Predloženi sistem obračuna platnog prometa u kojem ukupan dohodak svih radnika odgovara ukupnoj vrijednosti proizvedenih roba i usluga, predviđa da će ukupan višak dohotka koji ostvare poduzeća sa boljom materijalnom opremljenošću rada u komuni odgovarati manjku dohodka koji ostvaruju poduzeća sa slabijom materijalnom opremljenošću rada u komuni.  

Ravnoteža između ponude i potražnje za radom u komuni se može postići na taj način da se poduzeća koja ostvare višak dohotka odreknu dijela novčane dobiti u iznosu razlike između proizvodne i tržišne vrijednosti kompletne produkcije u korist poduzeća koja ostvaruju manji dohodak od potrebnog. Ovo je subvencija. Subvencija je nužna jer bez nje bi radnici u sistemu slobodnog izbora rada uglavnom kandidirali za rad u produktivnim poduzećima. Takva mjera ima isključivo zadatak da ujednači dohodovni interes radnika za svim potrebnim radnim mjestima. 

Takvo prelijevanje dohotka će omogućiti da se sva roba u svim poduzećima komune plasira po tržišnoj vrijednosti jer je to još uvijek najbolja moguća distribucija robe potrošačima. Ujedno svi radnici će ostvariti dohodak proporcionalno svom udjelu u procesu proizvodnje bez obzira kakva je materijalna opremljenost rada poduzeća.

Radnici koji posjeduju veliku količinu bodova minulog rada će ostvariti veće dohotke i u poduzećima koja ostvare manju dobit a uvođenjem ovakve mjere to neće biti dohodovni teret takvim poduzećima. Takvo preljevanje dohotka neće dohodovno oštetiti radnike u produktivnim poduzećima jer će oni ostvariti dohodak proporcionalan cijeni rada. Oduzeti će im se višak dohotka ostvaren na boljoj materijalnoj opremljenosti rada koje je zajedničko vlasništvo u korist radnika koji imaju manju materijalnu opremljenost rada.  

Sa stanovišta kapitalističkog privatnog poduzetništva sistem je potpuno destimulativan jer ne omogućava stvaranje profita špekulacijama izvan neposrednog rada. Novi sistem će formirati novu radnu stimulaciju koja će proizaći neposredno iz radne konkurencije. Iz potreba nalaženja i potvrde individualne produktivne moći koja predstavlja jedan od najznačajnijih pokretača čovjeka. Takav sistem može ostvariti znatno veću produktivnost od postojećih modela pa tako i ostvariti veće pogodnosti pojedincima i društvu u cjelini. 

U novom sistemu špekulacije su moguće samo pomoću različitog iskaza koeficijenta odgovornosti koji se neposredno veže za produktivnost rada radnika i poslovanje kolektiva. I dalje će se ostvarivati individualni i kolektivni profiti nastali porastom produktivnosti ali ti profiti će biti manji jer neće uključivati privilegije nastale boljim položajem u društvu, boljom materijalnom opremljenošću rada u proizvodnji i slučajnih tržišnih pogodnosti već isključivo ravnopravnom borbom radnika za ostvarenje većih pogodnosti u društvu. 

Drugim rječima, ako svaki radnik koristeći nova sredstva za proizvodnju može podjednako povećati produktivnost kolektiva tu se ne može govoriti o njegovom značajnom doprinosu u proizvodnji i on ne treba biti posebno nagrađen. Ali ukoliko pojedini radnik poveća produktivnost više nego što bi to mogli ostali radnici na njegovom položaju onda je to njegov doprinos i isti se treba prihvatiti i nagraditi. 

Produkt svih cijena proizvoda i količine proizvoda daje ukupnu vrijednost tekuće proizvedene robe. Realizacija takve proizvodnje zahtjeva ekvivalentnu količinu novca u opticaju kao platežno sredstvo robe.
 

 Natrag na početak