3.1.2.3                Cijena robe  

 
Roba ima svoju prometnu vrijednost izraženu cijenom. U tržišnom sistemu cijenu robe određuje zakon ponude i potražnje. Cijena proizvoda se usklađuje sa proizvodnim mogućnostima, kupovnom moći i potrebama društva.
 
Predloženi sistem privređivanja predviđa oblik akcionarsko društvenog ili humanističkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju na području komune, ali omogućava slobodnu proizvodnju i samostalnom privatnom poduzetništvu. Sva poduzeća slobodno formiraju cijene svojim proizvodima na slobodnom tržištu roba.  

Roba ima i svoju proizvodnu vrijednost. Proizvodna vrijednost se uspoređuje sa tržišnom vrijednošću kako bi se ustanovila rentabilnost proizvodnje.
 
U udruženoj privredi komune na proizvodnu vrijednost robe djeluje veliki broj faktora. U proizvodnu vrijednost robe uključuje se novčana sredstva namjenjena cijeni rada svih radnika koji proizvode robu, zatim pripadajući odnos cijene rada radnika u neprivredi i nezaposlenih radnika na teritoriji komune, zatim novčana sredstva namjenjena zajedničkoj robnoj potrošnji stanovnika komune i sredstva namjenjena saveznoj potrošnji, zatim novčana sredstva namjenjena razvoju privrede komune i amortizaciji proizvodnje te na kraju obrtna novčana sredstva.
 
Sistem je vrlo sličan današnjem načinu obračuna opterećenom svim troškovima proizvodnje i porezima ali je znatno precizniji i demokratičniji. Sve zahtjeve moguće je prikazati formulom:

C = S ( A x (1+m+n ) x (1+o+p+r+s )) + B

Formula ukazuje da je proizvodna vrijednost robe jednaka sumi svih bruto cijena rada radnika koji sudjeluju u izradi proizvoda rada i uloženih obrtnih sredstava. Bruto cijena rada uključuje neto cijenu rada radnika koji neposredno peoizvode robu, zatim davanja za radnike u neprivredi i za nezaposlene radnike kao i davanja za zajedničku robnu potrošnju i za razvoj privrede. 

Detaljnije obrazloženje formule:
 
C - Proizvodna vrijednost robe. 

A - Cijena rada svakog pojedinog radnika koji sudjeluje u izradi proizvoda. Cijenu definira dužina rada izražena u jedinici vremena po jediničnom proizvodu, zatim neto količina dohodovnih bodova minulog rada i cijena tekućeg rada radnika po jedinici vremena.  

Neto količina dohodovnih bodova minulog rada određena je posjedom radnika a cijenu tekućeg rada određuju radnici slobodnim konkurentskim iskazom. Produkt ta dva vrijednosna koeficijenta daje neto cijenu rada radnika u jedinici vremena. Ta cijena u produktu sa količinom vremena pojedinog radnika utrošenog na izradu pojedinog proizvoda daje neto cijenu svakog rada radnika za izradu takvog proizvoda.  

m - Koeficijent zaposlenih radnika u neprivredi a izražava se omjerom cijene rada svih zaposlenih radnika u neprivredi i privredi na području komune.  

Omjer količine radnika zaposlenih u privredi i neprivredi regulira rukovodstvo komune prema potrebama i mogućnostima. Cijena rada radnika u neprivredi utvrđuje se identično kao i radnika u privredi. Radnici u privredi proizvode robu čijom prodajom ostvaruju dobit na tržištu roba. Radnici zaposleni u neprivredi kao što su učitelji i policajci za svoj rad ne ostvaruju neposredno novčanu dobit iz razloga što je ista djelatnost besplatna radnicima u privredi i stanovništvu komune. To znači da su ukupna proizvedena roba i usluge plod zajedničkog rada u privredi i neprivredi. Kako svi radnici u privredi koriste usluge neprivrednih djelatnosti tako po principu uzajamnosti i radnici neprivrednih djelatnosti moraju koristiti proizvode rada radnika u privredi. Primjenom ovog koeficijenta u cijenu proizvoda se ugrađuje doprinos radnika u neprivredi i faktički se utvrđuje njihov udio u raspodjeli proizvoda rada radnika u privredi.
 
n - Koeficijent nezaposlenih stanovnika a izražava se omjerom količine nezaposlenih i zaposlenih radnika u privredi na području komune u funkciji cijene tekućeg rada i količine dohodovnih bodova minulog rada.
 
Koeficijenat zastupa cjelokupno stanovništvo koje neposredno ne privređuje: mlade, učenike, umirovljenike, domaćice, invalide i općenito svo stanovništvo koje nije zaposleno u poduzećima komune. Nezaposleno stanovništvo u ime minulog rada ili budućeg rada kao i zbog ekonomske sigurnosti stanovništva, treba da prima dohodak i taj dohodak treba da se uračunava u cijenu proizvedene robe.  

Količina dohodovnih bodova minulog rada nezaposlenih radnika određena je posjedovanjem dohodovnih bodova minulog rada. Cijenu tekućeg rada nezaposlenih radnika određuje rukovodstvo komune. Manja cijena tekućeg rada nezaposlenih će formirati manji dohodak što bi povećavalo interes za radom. I obratno, veća cijena tekućeg rada nezaposlenog stanovništva će formirati veći dohodak čime će se smanjiti dohodovni radni interes. Na taj način rukovodstvo komune usmjerava društveno djelovanje prema društvenim potrebama. Povećanjem cijene tekućeg rada učenika i studenta stimuliralo bi se obrazovanje itd.  

Navedeni koeficijenti zastupaju u cijeni koštanja robe dohodovna davanja svim stanovnicima komune. Prodajom robe na tržištu svi stanovnici komune ostvaruju svoj precizno utvrđen udio u ostvarenoj dobiti.
 
o - Koeficijent zajedničke potrošnje pokazuje odnos novčanih sredstava namjenjenih zajedničkoj i individualnoj potrošnji stanovništva na području komune. Novčana sredstva za zajedničku robnu potrošnju se koriste za sve što društvo kao zajednica treba za potrebe vlastitog standarda. To se odnosi na održavanje i izgradnju strukture društvenog standarda a zahvaća sve potrebe od zajedničke prehrane pa do izgradnje objekata kao što su ceste, stanovi, sportski i kulturni objekti.

Količinu novaca namjenjenu zajedničkoj robnoj potrošnji na nivou komune određuje stanovništvo neposrednim izjašnjavanjem u okviru mogućeg odnosa koje određuje rukovodstvo komune. Svaki stanovnik komune će imati pravo glasa identično količini glasačkih bodova minulog rada koju posjeduje. Svaki stanovnik komune će prema vlastitoj želji izdvojiti određeni postotak vlastitih glasačkih bodova za potrebe zajedničke potrošnje. Suma iskazanih vrijednosti svih stanovnika komune će odrediti količinu novca namjenjenu zajedničkoj robnoj potrošnji komune. Kada je poznata količina novca namjenjena zajedničkoj i individualnoj potrošnji tada je poznat i koeficijent zajedničke robne potrošnje koji opterećuje proporcionalno cijenu svih proizvoda. Na taj način će se u stvarnosti formiratri nova porezna politika društva. 

Sistem predviđa jedinstvenu poreznu stopu zato što je ona obračunski jednostavnija i zato što je stanovništvo utvrđuje neposrednim izjašnjavanjem. Regulacija socijalne politike ostvarit će se neposredno kroz dohodak a ne više kroz poreznu politiku. Štetni oblici potrošnje po zdravlje kao što je to alkohol i duhan ne mogu se efikasno smanjiti poreznom politikom nego razotuđenjem društva.

Plasmanom proizvoda na tržištu formirati će se masa novca namjenjena zajedničkoj robnoj potrošnji proporcionalno koeficijentu zajedničke potrošnje. Namjena sredstava za zajedničku robnu potrošnju određuje stanovništvo neposrednim izjašnjavanjem posebno.
 
p – Koeficijent savezne potrošnje pokazuje omjer sredstava namjenjenih saveznoj i individualnoj potrošnji stanovništva na području komune. Savezna novčana sredstva služe za potrebe potrošnje udruženih komuna, odnosno za potrošnju republike ili države. Količinu novčanih sredstava za saveznu potrošnju određuje savezna skupština putem delegata ili poslanika svih komuna. Predstavnici komuna zastupaju interese svoje izborne baze i dogovorom formiraju masu potrebnog novca.
 
Kada je poznata količina novca za potrebe savezne potrošnje ona se raspoređuje među komunama proporcionalno prihodima komuna. Kada je u komuni poznata količina novca namjenjena saveznoj potrošnji i količina novca namjenjena individualnoj potrošnji poznat je i koeficijenat savezne potrošnje kojom se opterećuje privreda komune. Na taj način se u cijenu svakog proizvoda ugrađuje savezna potrošnja. Realizacijom proizvoda na tržištu, formirati će se masa novca za saveznu potrošnju.
 
r - Koeficijent razvoja privrede ukazuje omjer novčanih sredstava namjenjenih razvoju privrede i ukupnoj individualnoj potrošnji stanovnika komune. Novčana sredstva namjenjena razvoju privrede služe za unapređenje privrede, odnosno za nabavu novih sredstava za proizvodnju kao i za obrtna sredstva dok privreda ne počne sama sebe da izdržava.  

Količinu novčanih sredstava namjenjenu razvoju privrede određuje stanovništvo neposrednim izjašnjavanjem u okviru mogućih vrijednosti koje određuje rukovodstvo komune. Svaki stanovnik komune će imati pravo glasa proporcionalno posjedovanoj količini glasačkih bodova minulog rada. Svaki stanovnik komune će prema vlastitoj želji izdvojiti određeni postotak vlastitih glasačkih bodova za potrebe razvoja privrede. Suma iskazanih glasačkih vrijednosti svih stanovnika komune će odrediti količinu novca namjenjenu razvoju privrde komune. Kada postane poznata količina novca namjenjena razvoju privrede i količina novca za potrebe individualne potrošnje stanovnika komune poznat je i koeficijent razvoja privrede komune. Koeficijent razvoja privrede uračunava se proporcionalno u cijenu svih proizvoda komune, pa se po ostvarenoj dobiti formira masa novca namjenjena razvoju privrede komune.  

Raspodjela novca namjenjena razvoju privrede vršiti će se među poduzećima po principu tržišne konkurencije korisnika novčanih sredstava.  

s - Koeficijent amortizacije privrede prikazuje omjer sredstava namjenjenih amortizaciji proizvodnih sredstava i sredstava namjenjenih ukupnoj individualnoj potrošnji stanovnika komune. Sredstva namjenjena amortizaciji sredstava proizvodnje služe za obnovu dotrajalih sredstava za proizvodnju.

Količinu novčanih sredstava namjenjenih amortizaciji sredstava za proizvodnju određuje stanovništvo neposrednim izjašnjavanjem prema potrebama u okviru mogućih veličina koje određuje rukovodstvo komune. Novčana sredstva namjenjena amortizaciji sredstava za proizvodnju formiraju se identično sredstvima namjenjenih razvoju privrede te utječu na cijenu proizvoda rada i ostvaruju proporcionalan udio u dobiti.  

Raspodjelu sredstva namjenjenih amortizaciji sredstava za proizvodnju vrši rukovodstvo komune prema potrebi privrede.  

B - Količina novčanih obrtnih sredstava utrošenih na proizvodnju robe. Obrtna sredstva podrazumjevaju vrijednost dijela proizvoda koji proizvode drugi proizvođači, a odnose se na repromaterijal, poluproizvode i sirovine.  

Obrtna sredstva se izdvajaju iz rezervnog fonda komune formiranog otkupom novčanih sredstava u zamjenu za dohodovne bodove minulog rada. Obrtna sredstva se uzimaju prema potrebama privrede ali sa obavezom vraćanja u periodi obračuna. Obrtna sredstva su jedina novčana sredstva koja se vraćaju dok se ostala novčana sredstva stalno automatski obnavljaju prometom robe.

*****

Sistem predviđa potpuno linearno opterećivanje cijena svih proizvoda, odnosno ne predviđa porezne olakšice za pojedine oblike potrošnje. Takav princip ukida manipulacije privilegiranih centara moći u korist demokratskog utvrđivanja ekonomske politike.  

U cijenu proizvoda uračunavaju se svi faktori koji formiraju raspodjelu proizvoda. Faktori A ,m i n utvrđuju se poznatim vrijednostima minulog rada radnika, dok se cijena rada radnika utvrđuje neposrednim izjašnjavanjem radnika komune. Faktori o, r i s utvrđuju se zajedničkim izjašnjavanjem stanovništva a faktor p izjašnjavanjem delegata saveznog parlamenta. Faktor B proizvod je datosti proizvodnje.

U periodi obračuna faktori m,n,o,r,s i p su jedinstveni pa se kompjuterskom tehnologijom mogu lako izračunati bez obzira na količinu ulaznih podataka i prikazati koeficijentom k. Tako se proizvodna cijena robe može izraziti formulom:

 
C = S ( A x k ) + B

Suma svih neto cijena rada radnika koji sudjeluju u izradi proizvoda opterećena doprinosima daje ukupnu bruto cijenu rada za izradu određenog proizvoda. Pridodamo li tome utrošena obrtna sredstva dobijamo proizvodnu vrijednost robe. 

Ukupna proizvodna vrijednost cjelokupne robe proizvedene u komuni je identična dohotku stanovnika komune odnosno kupovnoj moći društva čime se ostvaruje najveća moguća ravnoteža u sistemu proizvodnje i raspodjele tržišnog oblika privređivanja.

***** 

Uslijed različite materijalne opremljenosti rada poduzeća ostvaruju različitu produktivnost a plasmanom robe na slobodnom tržištu ostvaruju različite dohotke. U sistemu slobodnog izbora rada radnom konkurencijom radna mjesta koja ostvaruju veći dohodak uz jednaka radna opterećenja bi pobudila velik interes radnika. Sa druge strane radna mjesta koja ostvaruju manji dohodak uz jednaka radna opterećenja bi pobudila znatno manji interes. To bi zasigurno izazvalo nestabilnost na tržištu rada pa tako i u društvu. 

Uravnoteženje potražnje za svim radnim mjestima u poduzećima komune treba da riješi rukovodstvo komune analizom prednosti i nedostataka različitih oblika proizvodnje. Ravnoteža se može poboljšati zapošljavanjem većeg broja radnika u poduzećima koja ostvaruju dobit i smanjivanjem broja zaposlenih radnika u poduzećima koja ostvaruju manju dobit. Ukoliko takva opcija nije ekonomski opravdana ravnoteža se može uspostaviti a također se mogu povećati profiti investiranjem u poduzeća koja već ostvaruju dobit i zatvaranjem poduzeća koja proizvode gubitke. Ukoliko ni takva opcija nije moguća ravnoteža se može uspostaviti investiranjem u poduzeća koja posluju sa manjim dobitkom što bi ostvarilo veću produktivnost pa tako i povećanje dohotka.
 
Međutim, razlika u produktivnosti pa tako i u ostvarenom dohotku između poduzeća u komuni će postojati dokle god postoji razlika u materijalnoj opremljenosti rada. Velika automatizacija procesa proizvodnje će uvijek značajno smanjivati potreban rad radnika, i sa time povećavati produktivnost i dohodak u odnosu na proizvođače u komuni koji imaju manju automatizaciju proizvodnje. Dakle, ukoliko bi radna konkurencija bila jedini koordinator između ponude i potražnje rada ona bi uvijek stvorila nekakve nestabilnosti i nepogodnosti u komuni. 

Predloženi sistem obračuna platnog prometa predviđa da će ukupan višak dohotka koji ostvare poduzeća sa boljom materijalnom opremljenošću rada u komuni odgovarati manjku dohodka koji ostvaruju poduzeća sa slabijom materijalnom opremljenošću rada u komuni.  

Ravnoteža između ponude i potražnje za radom u komuni se može postići na taj način da se poduzeća koja ostvare višak dohotka odreknu dijela novčane dobiti u iznosu razlike između proizvodne i tržišne vrijednosti kompletne produkcije u korist poduzeća koja ostvaruju manji dohodak od potrebnog. Ova mjera je nužna jer bez nje bi radnici u sistemu slobodnog izbora rada uglavnom kandidirali za rad u produktivnim poduzećima. Takva mjera ima isključivo zadatak da ujednači dohodovni interes radnika za svim potrebnim radnim mjestima. 

Takvo prelijevanje dohotka će omogućiti da se sva roba u svim poduzećima komune plasira po tržišnoj vrijednosti. To je još uvijek najbolja moguća distribucija robe potrošačima. Ujedno svi radnici će ostvariti dohodak proporcionalno svom udjelu u procesu proizvodnje bez obzira na veličinu materijalne opremljenosti rada poduzeća. Radnici koji posjeduju veliku količinu dohodovnih bodova minulog rada će ostvariti veće dohotke i u poduzećima koja ostvare manju dobit a uvođenjem ovakve mjere to neće biti dohodovni teret takvim poduzećima. Takvo preljevanje dohotka neće dohodovno oštetiti radnike u produktivnim poduzećima jer će oni ostvariti dohodak proporcionalan cijeni rada. Oduzeti će im se višak dohotka ostvaren na boljoj materijalnoj opremljenosti rada koje je zajedničko vlasništvo u korist radnika koji imaju manju materijalnu opremljenost rada.  

Sa stanovišta kapitalističkog privatnog poduzetništva sistem je potpuno destimulativan jer ne omogučava stvaranje profita špekulacijama izvan neposrednog rada. Novi sistem će formirati novu radnu stimulaciju koja će proizaći neposredno iz radne konkurencije. Iz potreba nalaženja i potvrde individualne produktivne moći koja predstavlja jedan od najznačajnijih pokretača čovjeka. Takav sistem može ostvariti znatno veću produktivnost od postojećih modela pa tako i ostvariti veće pogodnosti pojedincima i društvu u cjelini. 

U novom sistemu špekulacije su moguće samo pomoću različitog iskaza koeficijenta odgovornosti koji se neposredno veže za produktivnost rada radnika i poslovanje kolektiva. I dalje će se ostvarivati individualni i kolektivni profiti nastali porastom produktivnosti ali ti profiti će biti manji jer neće uključivati privilegije nastale boljim položajem u društvu, boljom materijalnom opremljenošću rada u proizvodnji i slučajnih tržišnih pogodnosti već isključivo ravnopravnom borbom radnika za ostvarenje većih pogodnosti u društvu. 

Drugim rječima, ako svaki radnik koristeći nova sredstva za proizvodnju može podjednako povećati produktivnost kolektiva tu se ne može govoriti o njegovom značajnom doprinosu u proizvodnji i on ne treba biti posebno nagrađen. Ali ukoliko pojedini radnik poveća produktivnost više nego što bi to mogli ostali radnici na njegovom položaju onda je to njegov doprinos i isti se treba prihvatiti i nagraditi. 
Produkt svih cijena proizvoda i količine proizvoda daje ukupnu vrijednost tekuće proizvedene robe. Realizacija takve proizvodnje zahtjeva ekvivalentnu količinu novca u opticaju kao platežno sredstvo robe.
 

 Natrag na početak