Vječni život?

Back Home Up Next

 

 

 

 

 

 

 

Vječni život?

 

Isus Krist je navodno rekao: »Ja sam put, istina i život; niko ne dolazi Ocu osim kroz Mene.« (Ivan 14,6). Ovdje se najvjerojatnije radi o slobodnoj interpretaciji Isusove tvrdnje koja bi vjerojatno trebala glasiti da je Njegov put jedini put do Boga Oca. Formalna razlika između te dvije tvrdnje je neznatna ali suštinski ona je jako velika. Ja mislim da je pogrešno očekivati da samo sljedbenici Isusa Krista mogu stići do Boga Oca. Šta bi u tom slučaju bilo sa slijedbenicima ostalih religija ili sa onima koji nikada nisu čuli za Isusa Krista? Da li oni zbog toga nemaju pristup do Boga Oca? Bez obzira koliko Bog Otac volio svog Sina Isusa Krista to bi bilo nepravedno, a Bog nije nepravedan.  

Put koji je Isus Krist propovijedao je bio poznat i prije njega. To je put ljubavi. Isus Krist je spoznao važnost ljubavi zato što je živio u vrlo destruktivnim vremenima. Prema Bibliji njegovo najveće postignuće je žrtvovanje svog života kako bi čovječanstvo očistio grijeha. Sa time je nedvosmisleno prikazao svoju ljubav prema ljudima i značaj koji ljubav treba imati u životu ljudi. Ali to žrtvovanje nije dovoljno da bi dokazalo njegovo božansko porijeklo. U povijesti čovječanstva mnogi ljudi su žrtvovali svoje živote u ime ideja u koju su vjerovali. Giordano Bruno je na primjer spaljen na lomači zato što nije mogao negirati svoje viđenje svemira. Isus za svog života nije pokazao takvu moć koja bi nedvosmisleno ukazala da je Božji Sin iako je ostvario grandiozno djelo. Žrtvujući sebe On je privukao veliku pažnju na svoje učenje. Njegovo učenje je formiralo kršćansku religiju sa kojom je usmjerio svoje sljedbenike kršćane na dobar put. Tako je postao najutjecajnija osoba svih vremena. Svaki čovjek koji je pod utjecajem Isusa Krista prihvatio ljubav prihvatio je jedini put do Boga Oca.  

Pa kako je Isus Krist postao jedini put do Boga Oca? Velikim vjernicima odgovara da Isus Krist bude jedini put do Boga Oca jer ih takav stav oslobađa straha proizašlog iz neizvjesnosti i to im uveliko olakšava život. Velikim manipulatorima također odgovara da Isus Krist bude jedini put do Boga oca. Oni se pretvaraju da slijede učenje Isusa Krista i tumače njegove riječi kako to njima odgovara. Često se događa da prevaranti, kriminalci i ubojice pozivajući se na Isusa Krista prikazuju svoj kriminalni put kao ispravan i postaju najutjecajniji ljudi u društvu. Tako faktično prisvajaju moć Isusa krista. Predsjednik George W. Bush je svakako jedan od takvih ljudi. Naravno ljudi koji stvarno vjeruju u Isusa Krista ne mogu biti prevaranti, kriminalci i ubojice ali današnji prosječan čovjek to ne može vidjeti. Zašto je to tako? Zato što su autoriteti kroz cijelu povijest čovječanstva učili ljude da budu poslušni sljedbenici. Ljudi koji pasivno prihvaćaju znanje nisu u stanju samostalno donositi zaključe. Njima je lakše da vjeruju autoritetima pa makar oni bili prevaranti, kriminalci i ubojice. Danas ima jako puno agresivnih ljudi koji se izjašnjavaju da vjeruju u Isusa Krista. Isus Krist nikad neće blagosloviti agresivan put i zato svi ljudi koji su agresivni ne mogu biti sljedbenici Isusa Krista.  

Ljubav je jedini dobar put ali pod utjecajem prevaranata, kriminalaca i ubojica koji imaju vodeću ulogu u današnjem društvu, malo ljudi prepoznaje ljubav. Ukoliko vi dragi čitaoci mislite da znate šta je to ljubav ja sam napravio jedan test koji će vam odgovoriti da li ste u pravu. Test se nalazi u mom članku Da li volite?  

Danas ljudi često poistovjećuju ljubav i narcisoidnost i to je jako pogrešno. Ljubav je dobro a narcisoidnost je zlo. Ako provodite dosta vremena diveći se svojoj ljepoti, moći ili bogatstvu tada ste narcisoidni. Takvo divljenje vam donosi zadovoljstvo ali ste ujedno sa tim zadovoljstvom rezervirali u svojoj budućnosti najmanje isto toliko vremena koje ćete provesti u bolu i patnji. To je prirodni zakon koji proizlazi iz narcisoidne osobine karaktera ljudi. Zašto je to tako? Narcisoidan čovjek sve uspjehe u svom životu tumači kao oblik prevladavanja vlastite nemoći u prirodi. Tada ostvaruje veliku sreću ali takvo prevladavanje nemoći je uglavnom samo iluzija. Iluzije prevladavanja nemoći u prirodi se prije ili kasnije nužno sukobljavaju sa  realnošću i tada neminovno dolazi bol. Kad se čovjek sam sebi divi upada u zamku koja vodi u nesreću. Ljudi to ne vide jer bi u suprotnom izabrali drugi put. Najuspješniji ljudi danas u pravilu najviše pate. Oni uzimaju ljekove i piju alkohol da bi mogli umanjiti bol koja ih proganja. Bol ih čini vrlo destruktivnim prema sebi i prema svojoj okolini. Tada se život pretvara u pakao. To je upravo stanje koje imamo danas u društvu. Sa takvim životom niko ne može stići do Boga Oca.  

Čovjek koji nauči da voli ima uspješno cjepivo protiv narcisoidnosti i ne može upasti u njenu pogubnu zamku. Kada bi društvo u cjelini naučilo da voli ono više ne bi imalo problema. Zato je Isus Krist učio ljude da vole. U ime širenja ljubavi On je pozivao ljude da čine dobro, da izbjegavaju grijeh, i na molitvu Bogu. U vrijeme kad se Isus Krist pojavio izgradnja ljubavi je bila stvar savjesti. To je bio jedini mogući put širenja ljubavi. Ukoliko su ljudi bili savjesni oni su slijedeći Isusa mogli razvijati ljubav ali čovječanstvo je pokazalo da savjest nije dovoljno uspješna u stvaranju ljubavi. Zato je Isus Krist bio uspješan koliko je u datim okolnostina to bilo moguće.  

Danas je moguće razvijati ljubav znatno više uz pomoć kompjutorske  tehnologije. Znam da to zvuči čudno ali to je istina. Kompjutorska tehnologija po prvi puta omogućava uspostavljanje jednakih prava među ljudima a to je osnovni uvjet stvaranja ljubavi. Jednaka prava među ljudima zahtijevaju participaciju svih ljudi pri donošenju odluka od zajedničkog interesa. To je moguće efikasno ostvariti samo uz pomoć kompjutorske tehnologije.  

Najveći napredak društva u povijesti čovječanstva će se ostvariti pomoću sistema ocjenjivanja među ljudima koji sam ja kreirao. Svaki čovjek će imati jednako pravo da ocjeni djelovanje bilo kojeg drugog čovjeka. Svaka pozitivna ocjena će automatski donijeti neku malu nagradu pozitivno ocjenjenom čovjeku a svaka negativna ocjena će rezultirati nekom malom kaznom. To će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti. Tehnički gledano ovo već jako liči na ljubav jer se ljubav bazira na nediskriminiranoj brizi za druge i u davanju. Ali to još uvijek nije ljubav. Kad se ovakav sistem počne primjenjivati u otuđenom društvu, većina ljudi vjerojatno neće osjetiti zadovoljstvo u samom činu pomaganja drugim ljudima. U početku će zadovoljstvo proizlaziti iz egoistične potrebe dobijanja dobrih ocjena od drugih ljudi i izbjegavanja dobijanja loših ocjena od drugih ljudi, ali ono će biti vrlo korisno zato što će tako ljudi stvarati pogodnosti i ustručavati se da rade nepogodnosti društvu u cjelini.  

Sistema ocjenjivanja koji sam predložio ima idejne sličnosti sa Biblijom. Biblija je ponudila rješenje koje može formirati dobro društvo pomoću zlatnog pravila koje glasi: Ne čini drugima ono što ne bi volio da drugi tebi čine. Ali ova je rečenica također pozivala na savjest ljudi jer u to doba nije mogla drugačije i zato je zlatno pravilo bilo prilično nemoćno. Ljudi do danas nisu spoznali kako to jednostavno zlatno pravilo sprovesti u djelo. Ja sam to otkrio! Sistem ocjenjivanja među ljudima će u potpunosti ispuniti zahtjev zlatnog pravila i to će uklanjati zlo i graditi raj na zemlji. 

Sa uspostavom jednakih prava ljudi dobijaju jednaku moć u društvu što će stvarati ujednačeni respekt među ljudima. Ljudi se više neće osjećati superiorni u odnosu na druge ljude niti će se plašiti drugih ljudi. Sistem ocjenjivanje će učiti ljude da bez obzira kakav uspjeh ostvarili u svojim životima oni ne smiju zaboraviti da su ravnopravni članovi društva. To će osloboditi ljude narcisoidnosti i omogućiti razvoj ljubavi. Produktivna orjentacija ljudi koju moj sistem nudi kroz slobodu i ravnopravnost će sa vremenom bezuvjetno stvarati ljubav među ljudima. Tako sam uz pomoć tehnologije kreirao daleko efikasniji put za upoznavanje i širenje ljubavi nego što je to Isus Krist mogao ostvariti. 

Čovjek koji voli umanjuje mogućnost stvaranja grijeha. Sistem koji sam predložio će sa vremenom potpuno ukloniti grijeh. Tako da ni molitva više neće biti potrebna. Molitva nema samo religiozni smisao već i svjetovni. Ona stvara respekt prema ljudima i prirodi. Sistem koji sam predložio će izgraditi taj respekt daleko više nego što to molitva može učiniti. Kad ljudi prihvate moj sistem, bezuvjetno će se formirati raj na zemlji gdje će zlo biti potpuno izbrisamo. Možete ukratko saznati o čemu se tu radi u mom članku Humanizam opsežno. Svi ljudi će biti sposobni da vole i kao takvi će vjerojatno otići na drugi svijet do Boga Oca gdje će ostvariti vječni život.  

Unatoč tome što moj rad daje nadu u bolju budućnost čovječanstva nisam uspio pobuditi interes kod nikoga do sada da ga ispita. U svrhu privlaćenja pažnje na svoj rad čak sam postavio pitanje Da li sam ja Isus Krist? i ni to nije donijelo uspjeh. Problem leži u tome što ljudi koji poslušno slijede roditelje, učitelje, šefove, političare, svećenike, pa čak i Isusa Krista nisu naučili sami prepoznati istinu. Nekritički prihvaćeno znanje je skup informacija a ne znanje. Takvi ljudi ne mogu prepoznati moj rad iako je on jedini koji može formirati svijetlu budućnost čovječanstva. Ni autoriteti ne vole moj rad jer im on oduzima privilegiranu moć. Zato je svijetla budućnost čovječanstva zaustavljena. Da bi bilo kakav napredak u društvu bio moguć ljudi se moraju osloboditi jarma autoriteta. Autoritete ne treba bezuvjetno slijediti već ih treba provjeriti i poštivati samo ako to oni zaslužuju. To se isto odnosi na mene. Ja ne tražim ništa drugo. Moja teorija je vrlo jednostavna i relativno se lako može provjeriti. Jednog dana će se moj sistem nužno ispitati i to zato što ne postoji drugi dobar put. Ako provjera mog rada pokaže da sam ja u pravu, da li to znači da sam ja Isus Krist? Ako ja nisam Isus Krist a moja filozofija učini raj na zemlji da li onda krščanska religija gubi smisao?  

Opstanak kršćanske religije ovisi i o tome da li je Isus Krist uskrsnuo tri dana poslije smrti. Njegovo uskrsnuće bi potvrdio vječni život koja je jedna od temeljnih postavki krščanske religije. Prema Bibliji koju možete kupiti u svakoj knjižari, sve ljude koji vjeruju u Isusa Krista čeka vječni život. Internet stranice Beyong Today u članku Šta se događa poslije smrti? bezuvjetno potvrđuju takvu tezu. Oni vjeruju da će po povratku Isusa Krista, Bog kreirati potpuno novi materijalni svijet u kojem će ljudi ostvariti vječni život. Oni navode primjer skeptičnih ljudi koji misle da je ovaj naš život previše bolan i težak i zašto bi onda bilo tko želio živjeti zauvjek? Oni odgovaraju takvim ljudima da će Bog učiniti vječni život boljim i ljepšim od naših najsmionijih snova. Mi možemo vjerovati u to ili ne ali to nam neće pomoći u nalaženju istine.  

U prirodi materija se stalno kreće i prelazi iz jednog stanja u drugi. Ništa nije neuništivo u materijalnom svijetu, ni dijamanti, ni zvijezde, pa ne može biti ni čovjek. Bog bi trebao potpuno zaustaviti kretanje materije da bi materiji dao vječnost. To znači da bi On morao zaustaviti atome i cijeli svemir. Ja bih lako rekao da je to nemoguće da Biblija nije rekla da je Bog svemoguć. Ali kad bi Bog to učinio On bi zaustavio svjetlost pa se takav svijet ne bi mogao vidjeti. On bi zaustavio disanje jer bi i zrak postao nepokretan. To znači da bi vječni materijalni život zaustavio život koji je Bog kreirao i zato ja ne vjerujem da će Bog ići tim putem. Ja bih rekao da iz tog razloga većina kršćana vjeruje da je vječni život počiva u duhovnom svijetu. Meni se to čini vjerojatnijim ali ne mogu to potvrditi. Iako sam se prijavio za radno mjesto Isusa Krista ja na žalost ne mogu ništa zasigurno reći o drugom svijetu jer tamo nisam bio ili se ne sjećam da sam tamo bio. Ovo je naravno težak udarac bilo kakvoj šansi da bih ja mogao biti Isus Krist. Ili možda nije? 

Vrlo studiozne internet stranice 2001 Translation Bible koje ponovo prevode originalnu Bibliju pisanu na grčkom jeziku tvrde u članku Da li Biblija obećava vječni život? da je odgovor na to pitanje i da i ne, i to zato što riječi vječni život ne postoje u originalnoj Bibliji. Zbog različitog značenja srodnih riječi na različitim jezicima, prevodioci Biblije su često slobodno interpretirali stihove. Dalje je u članku postavljeno pitanje: Pa šta se onda događa sa vjernicima? Članak nudi i odgovor: Biblija jednostavno o tome ne govori, ali mi možemo biti sigurni da Isus Krist neće uništiti one koje voli.  

Razlike u tumačenju Biblije su jako velike tako da je moguće prihvatiti vrlo različite interpretacije koje zadiru u sam temelj religije. Ono što je sasvim sigurno, Bog je kreirao čovjeka dajući mu optimalan život. Ni kraći ni duži životi nisu poželjni jer Bog najbolje zna koliko je za čovjeka najbolje da živi. Ali da bi čovjek imao dobar život on mora poštovati prirodne zakone koje je Bog kreirao.  

Ja sam siguran da je Bog namijenio ljudima jednaka prava u društvu a to je ono što nikada nije formirano. Zato je povijest čovječanstva bila tako loša i destruktivna. Ljudi koji su prisiljeni slijediti autoritete zato što autoriteti imaju moć, ili ljudi koji slijede autoritete zato što se plaše da naprave samostalan korak se nalaze na pogrešnom putu. Takvi ljudi u pravilu usvajaju otuđene vrijednosti od Boga kao što novac, moć ili slava. Takve potrebe nisu prirodne i zato se ne mogu zadovoljiti. Ljudi koji prihvate takve vrijednosti ne mogu biti zadovoljni sa svojim životom. Iz toga proizlazi veliko siromaštvo života bez obzira šta su ti ljudi u životu postigli. Oni žive neprirodne, neispunjene živote i zato se plaše smrti. 

Ljudi moraju ispravno ispuniti prirodu svoga života koji im je Bog dao. Radi se o produktivnom načinu života i o ljubavi o čemu govore Biblija i još više moje internet stranice www.sarovic.com. Ljudi koji žive prirodnim životom uglavnom lako zadovoljavaju svoje potrebe i u trenutku svog kasnog života oni ne trebaju više ništa. Njihova duša je spokojna i tada oni postaju slobodni ljudi u najširem smislu riječi. Život koji su proživjeli im je dovoljna nagrada.  Takvi ljudi se ne plaše smrti jer znaju da nisu ništa propustili u životu.  

Ukoliko poslije toga dođe vječni život  i ukoliko taj život bude bio ljepši i bolji od naših najsmionijih snova kao što tvrde neki krščanski autoriteti onda će takav život biti dobrodošao. Ipak ne treba očekivati spas izvana, spas donosi svaki čovjek sam sebi produktivnim načinom života koji nužno mora slijediti volju Boga. Tko čini dobro, dobro će mu se vratiti i obrnuto.

24.09.2010

 Nastavlja se ovdje: Što Bog želi?

 

 Natrag na početak

                    

www.sarovic.com        www.sarovic.net        www.sarovic.org

Copyright protected at Consumer and Corporate Affairs Canada            Last updated: November 13, 2013
For problems, questions, or comments regarding the website please contact
aleksandar@sarovic.com