3.1.2.6             Razvoj privrede
 
 
Akumulacijom novca namjenjenog privredi se osiguravaju novčana sredstva za razvoj privrede i za amortizaciju sredstava za proizvodnju.
 
Visina akumulacije novca namjenjena investicijama u privredi ovisi o poduzetništvu vlasnika sredstava za proizvodnju a formira se izdvajanjem iz ostvarene tržišne dobiti poduzeća. Veća izdvajanja novčanih sredstava iz dohotka omogućavaju formiranje veće količine novčanih sredstava za razvoj privrede ali smanjuju potrošnju proizvođača. I obratno, manje izdvajanje novčanih sredstava namjenjenih razvoju u manjoj mjeri razvija privredu što omogućava veću potrošnju pa tako i standard proizvođača.
 
U kapitalističkoj privredi, konkurencija proizvođača na tržištu zahtjeva stalna novčana ulaganja u razvoj proizvodnje. Ulaganje u proizvodnju povećava produkciju i kvalitet proizvoda uz niže cijene proizvoda što društvu u cjelini donosi velike pogodnosti. Sa druge strane, velika produkcija stvara zasičenje što dovodi do smanjivanja dobiti poduzeća. Poduzeće u privatnom vlasništvu koje ne ostvaruje profit nema vrijednost. Pad profita donosi otpuštanje radnika do zatvaranja poduzeća, socijalne i ekonomske probleme. Iz tog razloga privatno poduzetništvo je prisiljeno vlastitim opstankom stalno pronalaziti nove tokove potrošnje novim proizvodima. Na tom polju vrši agresivnu propagandu koja stvara potrošački mentalitet. Kako se u svakom sistemu koji povećava potrošnju prije ili kasnije može očekivati stagnacija ili pad interesa tako je privatno poduzetništvo osuđeno na svoje odstupanje u korist sistema koji će primjerenije slijediti društvene potrebe.
 
Društvo je pokušalo probleme privatnog poduzetništva riješiti društvenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju koja može otkloniti brojne nedostatke privatnog poduzetništva. Socijalistička revolucija donosi svrgavanje kapitalističke eksploatacije i socijalnu politiku koja osigurava zapošljavanje, obrazovanje, zdravstveno osiguranje i druge pogodnosti pa narod u početku ima visok elan i vjeru u bolju budućnost. U početku je gotovo sav rad namjenjen razvoju društva i rezultati su često spektakularni u eksplaotacijom opustošenim društvima. Međutim sa vremenom kao zakonitost opada entuzijazam i jača privatni egoistični interes pojedinaca. Tada radnici sa pravom odlučivanja u procesu proizvodnje kao što je to bio slučaj u jugoslavenskom samoupravljanju, više ne prihvaćaju društveno vlasništvo kao svoje i stoga nastoje osigurati veći dohodak na račun akumulacije privrede. Takvo privređivanje je neodgovorno prema vlastitoj budućnosti. Kao posljedica takva je privreda znatno neefikasnija od privatnog poduzetništva.  

Centralizirani društveni privredni sistem kao što je bio u bivšoj SSSR iz jednog centra vrši planiranje proizvodnje cjelog ekonomskog sistema. Plan može u potpunosti definirati količinu rada namjenjenu potrošnji društva i razvoju privrede. Takav sistem po prvi put može definirati strategiju razvoja cijelog društva, što na određenom nivou razvoja proizvodnih odnosa može osigurati veliki porast produktivnosti privrede.  

Međutim sistem ima veliki nedostatak u tome što je formiranje politike razvoja privređivanja prepušteno centrima moći i kao takvo je otuđeno od radnika. Radnici koji nemaju nikakvog utjecaja na formiranje ekonomske politike ne mogu je prihvatiti kao svoju pa se ne mogu u dovoljnoj mjeri zalagati za njeno provođenje. Centralizirani sistem utvrđivanja politike razvoja privređivanja, formira manje ili više uspješnu makroekonomsku politiku društvenog sistema, dok je zbog obima odluka potpuno nemoćan da zadovolji masu svakodnevnih potreba društva. Kako centralizirana planska privreda ne dozvoljava slobodno poduzetništvo jer ono lako može ugroziti stabilnost takvog oblika proizvodnje, tako u društvu velika količina potreba ostaje nezadovoljena. Takav ekonomski sistem je besperspektivan i može opstati samo kao zatvorena ekonomska cjelina.

***** 

U novom ekonomskom sistemu poduzeća su u akcionarsko društvenom ili humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Odnos novčane akumulacije privrede u odnosu na novčana sredstva namjenjena potrošnji utvrđuju se neposrednim iskazom svih stanovnika komune u funkciji individualnih glasačkih moći u okviru mogućih intervala vrijednosti koje utvrđuje rukovodstvo komune.  

Ukoliko pojedini stanovnik komune bude želio da se privreda komune u većoj mjeri razvija, tada će iskazati veću količinu novca namjenjenu akumulaciji privrede. Kako je ukupna količina novca ograničena tako će morati izjasniti manju količinu novca namjenjenu potrošnji stanovnika komune. I obratno, stanovnik koji želi veću potrošnju iskazati će veću količinu novca namjenjenu potrošnji a manju akumulaciji privrede. Iskazi svih stanovnika u funkciji njihove akcionarsko društvene ili humanističke moći se upisuju na kompjutorske kartice ili aplikacije koje prilažu u kompjuterski centar za obradu podataka koji brzo i lako sumira iskazane vrijednosti svih stanovnika komune čime se neposredno formira omjer mase novca namjenjenog potrošnji i akumulaciji privrede.
 
Zatim se te vrijednosti imputiraju u cijenu robe. Po obavljenom prometu robe formira se dohodak komune iz kojeg se izdvaja količina novca namjenjena razvoju privrede proporcionalno iskazu stanovnika. Ukoliko stanovništvo u cjelini bude težilo većem razvoju privrede tada će se izdvajati veća količina novčanih sredstava namjenjenu akumulaciji privrede u odnosu na potrošnju što bi ubrzalo razvoj privrede a smanjilo bi dohodak stanovništva pa tako i društveni standard. Ovakva ekonomska politika omogućava svakoj komuni bez obzira na stupanj ekonomske razvijenosti da akumulira novac za razvoj vlastite privrede oslanjajući se na vlastite snage. Kad se privreda razvije do tog stupnja da može osigurati ekspanzivnu proizvodnju koja će smanjiti potrebu društva da ulaže u razvoj tada će se povećati količina novca namjenjenu potrošnji. Tada bi porastao standard društva.  

Možda je najznačajnija vrijednost takvog oblika raspodjele da se novac usmjerava demokratski, što znači da društvo u cjelini neposredno planira vlastiti razvoj. Takav oblik raspodjele novca će usmjeriti makroekonomsku politiku komune jer privreda dobija okvire usmjerenja razvoja pa može efikasno pripremiti i planirati vlastiti razvoj. Osim toga, tako će se prevladavati otuđenje u procesu proizvodnje kao posljedica donošenja autoritativnih odluka u društvu. 

Nadalje stanovništvo vrši raspodjelu novčanih sredstava akumulacije privrede na novčana sredstva namjenjena razvoju privrede i sredstva namjenjena amortizaciji privrede. Novčana sredstva namjenjena razvoju privrede služe za privredne investicije kojima poduzeća dobavljaju nove strojeve, industrijska postrojenja i obrtna sredstva sa kojima ostvaruju veću produktivnost. Novčana sredstva namjenjena amortizaciji privrede služe za održavanje postojećih sredstava za proizvodnju. 

Sredstva namjenjena razvoju privrede potražuju rukovodioci poduzeća na temelju programa razvoja poduzeća. Program razvoja poduzeća sadrži definiranu količinu potrebnih novčanih sredstava, način njihovog usmjeravanja odnosno uklapanja u postojeću privrednu strukturu, predviđanje porasta produktivnosti odnosno novčane dobiti i rok realizacije. 

Kada se formira masa novca namjenjena razvoju privrede tada će se rasporediti onim poduzećima u komuni koja pojedinačno u okviru svog slobodnog djelovanja predviđaju ostvarivanje najveće dobiti u najkraćem roku uz korištenje najmanje količine novčanih sredstava. Novac se može raspoređivati poduzećima prema veličini K-razvoja po formuli:  

K-razvoja =   

 Iz formule je vidljivo da se veća ostvarena dobit uz manja potrebna novčana sredstva i kraće vrijeme realizacije ostvariti veći K-razvoja. Veći K-razvoja će osigurati poduzećima novčana sredstva namjenjena razvoju privrede. Raspodjela se vrši kompjuterskom obradom na taj način da najveći K-razvoja osigura potrebna novčana sredstva, zatim dolazi slijedeći K-razvoja po veličini i tako sve dok se novčana sredstva ne raspodjele. Na taj način, najproduktivnija poduzeća ostvaruju novčana sredstva namijenjena razvoju privrede čime se osiguravaju najveće pogodnosti društvu.  

Novčana sredstva su ograničena tako da se ne mogu dodijeliti poduzećima koja ostvare manji K-razvoja od potrebnog. Takva poduzeća moraju čekati druga vremena ili moraju povećati predviđenu dobit uz manja potrebna novčana sredstva i kraće vrijeme realizacije.  

Kako se novčana sredstva namjenjena razvoju privrede obnavljaju u svakoj periodi obračuna iz ukupne novčane dobiti komune ona se dodjeljuju bespovratno. Komuna će postati neki oblik humanističke korporacije a korporacije niti u kapitalizmu ne naplaćuju same sebi svoje investicije. To znači da investicija neće poskupjeti cijenu proizvodnje robe u vremenu dok se investicija ne otplati. Takva mjera pojednostavljuje obračunski sistem. Dovoljno je da poduzeća ostvare predviđenu dobit pa da sredstva namijenjena razvoju privrede nađu svoju društvenu opravdanost.
 
Naravno da sistem nebi imao nikakvog smisla bez egzaktno utvrđene odgovornosti radnika za korištenje zajedničkih novčanih sredstava. Prije ostvarenog natjecanja za dodjelu novčanih sredstava namjenjenih razvoju privrede, rukovodioci iznose vlastitu odgovornost za provođenje programa izraženu sa K-odgovornosti. Veći K-odgovornosti može radnicima između ostalog dati veće povjerenje u plan rukovodstva.  

Radnici na temelju uvida koji im je rukovodstvo dalo ili na temelju povjerenja u svoje rukovodstvo, prihvaćaju po vlastitoj procjeni stupanj odgovornosti izjašnjavanjem vlastitog K-odgovornosti. Takav K-odgovornosti je na snazi od dana zapošljavanja ili od dana posljednjeg povećanja K-odgovornosti pa do isteka vremena potrebnog za realizaciju razvoja proizvodnje. Radnik u tom periodu ne može smanjiti svoj K-odgovornosti. On se može osloboditi odgovornosti samo ako neki drugi radnik zauzme njegovo radno mjesto i preizme odgovornost za ostvarenje predviđene produktivnosti. Veći K-odgovornosti donosi veću konkurensku snagu za određeno radno mjesto i veći udio u raspodjeli dohodaka u slučaju porasta produktivnosti, dok u slučaju promašaja investicija donosi i veće gubitke u raspodjeli dohodaka.  

Sredstva namjenjena razvoju privrede povećavaju produktivnost privrede pa tako i vrijednost novoproizvedene robe, što zahtjeva povećanje mase novca u opticaju. Veća količina novca u opticaju povećava dohodak komune čime stanovnici stjeću veću kupovnu moć za novo proizvedenu robu. Porast količine novca u opticaju povećava količinu dohodovnih bodova minulog rada radnika. Novu količinu dohodovnih bodova minulog rada treba raspodjeliti između radnika poduzeća i stanovništva, proporcionalno njihovim odgovornostima za doprinos u proizvodnji novonastale vrijednosti. 

Privredna poduzeća imaju mjeru produktivnosti izraženu novčanom dobiti na tržištu. Po isteku utvrđenog perioda realizacije dobiti vrši se obračun uspješnosti poslovanja. Ukoliko poduzeće ostvari porast novčane dobiti tada se takva dobit tretira kao trajno unapređenje rada koje trajno donosi veći dohodak i sa time radnici poduzeća stjeću uvjete za dobivanje određene količine dohodovnih bodova minulog rada. Tada se razlika između ostvarene i postojeće dobiti prikazuje kao dobitak. Tada se radnicima u poduzeću raspodjeljuje količina dohodovnih bodova minulog rada u veličini neto porasta novčane dobiti poduzeća.  

Međutim ukoliko pojedina poduzeća komune sa korištenjem novca za razvoj privrede ne ostvare predviđenu novčanu dobit u predviđenom vremenu, tada se razlika između predviđene i ostvarene dobiti prikazuje kao gubitak. Tada se radnicima u poduzeću oduzima količina dohodovnih bodova minulog rada u veličini neto gubitka poduzeća.  

Kada je poznata ukupna neto količina dohodovnih bodova minulog rada koja se dobija i/ili oduzima od radnika u poduzeću tada se uz pomoć kompjutorske tehnologije nagrade ili sankcije svakog radnika lako izračunavaju pomoću formule:

                Radnik-1 : Radnik-2 : Radnik-3 : ... : Radnik-n =
                K-odgov.-1 : K-odgov.-2 : K-odgov.-3 : ... : K-odgov.-n

A rezultat se brzo dobije u obliku:

                Radnik-1 = +/- Količina bodova-1
                Radnik-2 = +/- Količina bodova-2
                Radnik-3 = +/- Količina bodova-3
                ...
                Radnik-n = +/- Količina bodova-n 

Produktivnost komune ostvaruju privredne i neprivredne djelatnosti i obje su u sistemu radne konkurencije podjednako značajne. Privreda ostvaruje neposredno novčanu dobit na tržištu dok su neprivredne djelatnosti one koje za svoj rada ne ostvaruju neposredno novčanu dobit na tržištu. Proizvodi rada neprivrednih djelatnosti za stanovništvo su besplatni. U tu skupinu mogu spadati organi uprave, javna zaštita, obrazovanje, zdravstvo i slične djelatnosti. Produktivnost rada neprivrednih djelatnosti izražava se ocjenom uspješnosti koju daju specijalizovane arbitražne komisije i stanovništvo neposredno. 

Neprivredne djelatnosti također potražuju novčana sredstva namjenjena njihovom razvoju ali ne iz fonda razvoja privrede nego iz fonda zajedničke robne potrošnje. Ocjena uspješnosti neprivrednih poduzeća može imati skalu vrijednosti ekvivalentnu novčanoj dobiti privrede, pa bi svako unapređenje uspješnosti povećavalo indeks uspješnosti neprivrednih djelatnosti i obrnuto. Radnici u neprivrednim djelatnostima također trebaju imati pravo na ostvarivanje porasta količine dohodovnih bodova minulog rada u slučaju porasta produktivnosti koja se izdvaja iz bruto dobiti poduzeća privrede.  

Količina bodova koja se dodijeljuje neprivredi utrvđuje komparacijom ostvarenih produktivnosti privrede i neprivrede. Upotrebom koeficijenata moguće je efikasno matematički komparirati profit privrede i unapređenje djelatnosti neprivrede i formirati ravnotežu nagrada i sankcija za sve pogodnosti i nepogodnosti rada radnika u privrednim i neprivrednim djelatnostima. U sistemu radne konkurencije takva komparacija će biti nužno objektivna jer bi svaki nesrazmjer dovodio do većeg prelijevanja rada tamo gdje bi uvjeti rada bili povoljniji što nikome ne bi bilo u interesu.  

Privatni poduzetnici podnose odgovotnost za svoje poslovanje vlastitim kapitalom. Radnici zaposleni kod privatnika podnose odgovornost za svoj rad neposredno privatnom poduzetniku. Privatno poduzetništvo ne izdvaja novac u zajedničke fondove obrtnih sredstava, zatim za fond namjenjen razvoju privrede komune pa ne može ni koristiti navedena novčana sredstva pod povoljnim uvjetima. Privatno poduzetništvo mora samostalno akumulirati novac ili ga posuditi od banaka sa kamatom. 

Obzirom da će privreda sa društvenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju uz pomoć radne konkurencije koja zahtjeva najproduktivniji rad, biti najmanje jednako ili više produktivna od privatnog poduzetništva, može se očekivati da će samostalno privatno poduzetništvo gubiti konkurensku produktivnu bitku sa akcionarsko društvenim poduzetništvom. Osim toga, sa razvojem novog oblika privređivanja rasti će i produktivna svijest radnika te će hteti sami donositi odluke i podnositi odgovornost za svoje odluke. Kako u akcionarsko društvenom odnosno humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju radnici imaju znatno veća prava i slobode, može se očekivati da će privatni poduzetnici gubiti radnu snagu.  

Tada će privatni poduzetnici u većoj mjeri prepuštati vlastita poduzeća komuni u zamjenu za ekvivalentnu količinu dohodovnih bodova minulog rada. Veća količina dohodovnih bodova minulog rada donosi veći dohodak, veću mogućnost izbora radnog mjesta i općenito veće priznanje moći u društvu. 

Primjena koeficijenta odgovornosti u novom sistemu predstavlja povoljnu zamjenu za burzovne špekulacije kapitalističkog sistema privređivanja. Mogući dobici ili gubici dohodivnih bodova minulog rada, što je ekvivalent akcija, vežu se za uspješnost procjene buduće produktivnosti. Takav sistem stavlja radnike u ravnopravniji položaj, umanjuje otuđenje u procesu proizvodnje a zajednička odgovornost doprinosi većem prosperitetu privređivanja.  

Demokratsko planiranje i upravljanje nad privredom, puna zaposlenost uz radnu konkuranciju, riješeno pitanje odgovornosti radnika i nagrađivnje prema radu definitivno uklanjaju nedostatke socijalističkog i kapitalističkog oblika privređivanja. Tako se otvara mogućnost za prosperitet privrede sa akcionarsko društvenim odnosno humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.  

 
Amortizacija sredstava proizvodnje  

Sredstva namjenjena amortizaciji proizvodnje služe za obnovu dotrajalih sredstava za proizvodnju i njihovih elemenata.  

U klasičnom ekonomskim sistemima količina novca namjenjena amortizaciji sredstava za proizvodnju određuje vlasnik poduzeća. U novom demokratskom sistemu odlučivanja u proizvodnji, količinu novčanih sredstava namjenjenu amortizaciji sredstava za proizvodnju formira stanovništvo neposrednim izjašnjavanjem. On će to učiniti u funkciji glasačkih moći i u okviru potrebnih intervala vrijednosti koje utvrđuje rukovodstvo.
 
Može se pretpostaviti da će radnici koji rade na dotrajalim sredstvima za proizvodnju izjasniti za veću količinu sredstava namjenjenih amortizaciji kako bi se obnovila sredstva za proizvodnju koja koriste i obrnuto radnici koji rade na novim sredstvima za proizvodnju izjasniti će se za manju količinu novca namjenjenu amortizaciji sredstava za proizvodnju. Srednja vrijednost svih iskaza u funkciji glasačkih moći će formirati količinu sredstava namjenjenu amortizaciji.
 
Masa novca koja se izdvaja za potrebe amortizacije proizvodnje inputira se proporcionalno u cijenu svih proizvoda privrede komune. Prometom robe ostvaruje se dobit iz koje se izdvajaju sredstva namjenjena amortizaciji sredstava proizvodnje proporcionalno odluci stanovništva. Novčana sredstva se obnavljaju kontinuirano.  

Novčana sredstva za amortizaciju privrede se akumuliraju u administrativnom centru komune. Sredstva su ograničena pa se raspodjeljuju prema mogućnostima. Primarnu raspodjelu sredstava namjenjenih amortizaciji privrede vrši rukovodstvo komune po poduzećima prema prioritetima koji donose veću stabilnost proizvodnje u komuni i sigurnost. Sekundarnu raspodjelu sredstava za amortizaciju proizvodnje u poduzećima vrši rukovodstvo poduzeća. Raspodjela novca se u načelu vrši istovjetno kao što se to provodi u velikim korporacijama danas.  

U administrativnom centru komune će se voditi evidencija svih sredstava za proizvodnju komune. Evidencija će bilježiti rok trajanja pojedinih elemenata ili cjelina. Sa istekom roka trajanja vrši se revizija ispravnosti istrošenih elemenata pa se u slučaju potrebe zamjenjuju novim. Radnici će sami prijavljivati dotrajale ili pokvarene elemente sredstava za proizvodnju a rukovodstvo bi na temelju značaja istih u procesu proizvodnje kao i cijene koštanja vršilo zamjenu.  

Rukovodstvo podnosi odgovornost za novčanu dobit preduzeća i stoga ima veliki interes da zamjenjuje najpotrebnije dijelove sredstava za proizvodnju. Rukovodstvo odgovara za raspodjelu sredstava za amortizaciju proizvodnje radnicima, upravnim odborima i organu skupštine komune. Ukoliko rukovodstvo zbog vlastitog previda potroši sredstva prije vremena pa se pojavi nedostatak novčanih sredstava za važan element proizvodnje ili ukoliko ne bi raspodjeljivalo novac na dovoljno racionalan način, bilo bi sankcionirano lošom ocjenom od strane radnika, upravnog odbora i skupštine komune što bi se odrazilo na gubitak dohodovnih bodova minulog rada.  

Ovakav oblik raspodjele novčanih sredstava namjenjenih amortizaciji sredstava za proizvodnju omogućava najoptimalnije održavanje sredstava proizvodnje i stoga privredi u cjelini donosi velike pogodnosti.
 

 Natrag na početak