|
|
|
|
INT. URED GRADONAČELNIKA DAN
John uživa u svojoj fotelji i ništa ne radi. Ulazi sekretarica Anica i podjeća Johna na njegove dnevne obaveze.
ANICA Šefe, u deset imate sastanak sa direktorom javne prehrane. U jedan i trideset ručak sa direktorom javnog prijevoza. U tri sastanak sa direktorom gradske kanalizacije...
JOHN Otkaži sve. Neka sve rade kao i do sada.
ANICA Oni mogu raditi kao i do sada ali to neće povećati produktivnost komune u mjeri u kojoj ste vi to ponudili.
JOHN (odmahuje rukom i pita) Ko je ovdje glavni?
ANICA Kako mislite ko je glavni?
JOHN Ko odlučuje u Nebu?
ANICA Bog?
JOHN Nisam mislio na Boga ni na Isusa Krista nego ko je glavni među vama ovdje?
ANICA Nitko, mi smo svi ovdje ravnopravni.
JOHN Dobro kad smo ravnopravni što ti ne odeš na te sastanke?
ANICA To je vaš posao...
JOHN Eto vidiš, to znači da ipak nismo svi ravnopravni! Ko je ovdje glavni?
ANICA Vi.
JOHN Ne, ja sam po svojoj profesiji onaj koji treba moćnike. Neko mora da me štiti. Ko su ti ljudi ovdje?
ANICA Nema takvih ljudi ovdje. Ovdje nema ni moćnih ni nemoćnih, ni bogatih ni siromašnih, ni utjecajnih ni neutjecajnih.
JOHN Kako to?
ANICA Tako mi živimo!
JOHN (pita preplašeno) Pa ko će mi onda kazati što da radim?
ANICA Kod nas takve stvari svako sam sebi govori.
JOHN (kaže iskreno) Ja ne znam ništa o ovom poslu!
ANICA Brzo ga naučite jer će vam u suprotnom ta kapa na glavi jako porasti.
JOHN OK. Primit ću te ljude.
U kancelariju ulazi direktor javne prehrane Slavko. On je čovjek u svojim četrdesetim. Odijelo, kravata. Ozbiljan i poslovan.
SLAVKO Dobar dan.
JOHN (ne ustaje iz stolice) Dobar dan. Što mogu učiniti za vas?
SLAVKO Gdje je Aleksandar?
JOHN (kaže vrlo arogantno) Ja sam sada Aleksandar.
SLAVKO (začuđeno) Oh, nisam to znao... (prelazi brzo na stvar) Ja sam Slavko, direktor prehrane. Ljudi se žale da palačinke nisu dovoljno ukusne. Napadaju našeg kuhara a on jadan nije kriv nego je krivo brašno. Trebalo bi nabaviti novo a ovo poslati za stočnu hranu...
John ga arogantno prekida.
JOHN Vi bi se rasipali jeli?
SLAVKO (ljubazno) Ne, ne...
John ga ne sluša.
JOHN Ne može to tako!
SLAVKO Ali...
JOHN Recite kuharu da stavi malo šećera.
SLAVKO Dobro, ali...
John ga opet prekida.
JOHN Oprostite vrlo sam zauzet danas. Imate li drugi problem?
SLAVKO Nemam ali...
John ustaje sa stolice i tako opet prekida Slavka. Ispraća Slavka prema vratima. Pogled mu zaokupira njegova kravata...
JOHN Lijepa kravata. Gdje ste je nabavili?
SLAVKO Naručio sam je preko interneta.
JOHN Nešto sam baš zauzet ovih dana, možete li meni naručiti takvu jednu?
SLAVKO Mogu, nije mi teško...
JOHN Bit ću vam vrlo zahvalan... Drago mi je što smo se upoznali... Slavko je zbunjen i izlazi bez teksta. John se rukuje sa Slavkom i zatvara mu vrata pred nosem. Zatim se vrati za svoj stol, zavali se u fotelju, stavi noge na stol.
JOHN (kaže sam sebi) Nije lako danas biti gradonačelnik.
INT. UČIONICA DAN
Ogromna srednjoškolska učionica. Neobično je namještena. Svaka klupa ima ladice, kompjutor i tapacirane stolice. Uz rub učionice nalaze se dvosjedi i trosjedi gdje se učenici odmaraju i vode diskusije. U uglu je frižider sa osvježavajućim pićima. Učenici su vrlo veseli. Jedan učenik uzima piće iz frižidera.
U taj čas ulazi Kathy. Kathy je odlučila da bude profesor književnosti.
KATHY Dobar dan, ja sam vaša nova profesorica književnosti. Nadam se da ćemo se lijepo slagati...
Učenici sjedaju u svoje klupe. U razredu žamor. Kathy nastavlja...
KATHY Danas ćemo raditi Shakespeara. Znate li vi ko je rekao “Biti ili ne biti, pitanje je sad?”
Niko se ne javlja pa izabire jednog učenika.
UČENIK I Moj stari je to reko prije nego što je pokušao upaliti veš mašinu... ...popravljao ju je cijeli dan.
KATHY To je čuvena rečenica. Da li znaš gdje ju je on čuo?
UČENIK I Ne.
KATHY U kazalištu. (naglasi ona srdačno)
UČENIK I Ja sumnjam da je on bio u kazalištu. On samo dere narodnjake...
KATHY Te je riječi izgovorio Hamlet u istoimenoj drami.
UČENIK II (postavlja pitanje Kathy) A znate li ko je rekao “Piti ili ne piti pitanje je sad?”
KATHY Ne...
UČENIK II Tu čuvenu rečenicu sam rekao ja!
Učenici umiru od smijeha...
KATHY (ozbiljno) Nije smiješno!
UČENIK II Opustite se malo, možda vam postane smiješno... (smije se)
Kathy se pravi da to nije čula ali se jako naljutila.
KATHY Sad ću vam podijeliti uloge iz Hamleta. Za slijedeći put ćete ih naučiti napamet pa ćemo ovdje napraviti malu predstavu.
UČENIK I Ne pada mi na pamet...
KATHY Molim?
UČENIK I (ponavlja) Ne pada mi na pamet...
Sada njena ljutnja dolazi do izražaja.
KATHY Ti ćeš meni naučiti Hamleta napamet! (kaže prijetećim glasom)
UČENIK I Odoh ja u park. (počinje skupljati svoj školski pribor)
KATHY Ti ne možeš napustiti nastavu! (ona je izrazito ljuta)
UČENIK I Gledaj pa vidi da li mogu...
Odlazi sa sata. Učenici ga jedan po jedan slijede. Kathy ostaje iznenađena bez teksta...
EXT. CESTA DAN
Vijugava cesta prati obalu mora. More udara o stjene. Pinije, borovi, čempresi se povijaju na lahoru. Nebo plavo bez i jednog oblačka. Gotovo da nema automobilskog prometa.
Danny vozi svoju ženu Bette u Mercedesu kabrioletu.
BETTE Vidi što je lijepa priroda ovdje...
DANNY (nezainteresirano) Je, je...
BETTE Ne mogu se nadisati ovog čistog i opojnog zraka... ...mirisa bora i soli...
Danny ne obraća pažnju na njene riječi. Pogledom traži nešto...
BETTE (nastavlja) Jesi li primjetio da smo samo par automobila sreli... ...mirno je...
Danny je ni ne sluša. Osmjeh mu ozari obraz kad su se približili jednoj velikoj garaži. Parkira automobil...
DANNY Bette, dođi da vidiš ovu ljepotu.
BETTE Što si pronašao?
Danny stane pokraj vrata garaže, pogleda Bette značajnim pogledom i počne imitirati fanfare.
DANNY Tu tu ru tu tu tu tu tu tu ru tu tu tu, Tu tu ru tu tu tu tu tu tu ru tu tu. Boeeeing (imitira gong)
Danny otvara vrata garaže i ponosno pokazuje Bette deset Mercedesa koje je prikupio i sakrio u garaži. Smije se a ona ne može vjerovati svojim očima...
BETTE Što je to?
DANNY Mercedesi!
BETTE (sumnjičavo) Čiji su?
DANNY Naši dušo! (odgovara vrlo sretan)
BETTE Odakle ti?
DANNY (skromno) Težak rad.
BETTE Molim?
DANNY Dobro, malo mi je pomoglo i ovo čudesno mjesto...
BETTE Što će ti to Danny?
DANNY a?
BETTE Što će ti to?
DANNY Pa da imam...
BETTE Što će ti to, jesi li poludio?
DANNY (počinje se zabrinjavati) Dušo ovo sam cijeli dan prebacivao...
BETTE Što će ti to?
DANNY Može zatrebati ako se jedan pokvari...
BETTE Vraćaj to odmah!
Danny očajan traži neki izlaz.
DANNY Dušo mogu li zadržati bar tri?
Bette koluta očima...
DANNY Dva?
BETTE Vraćaj sve osim jednog!
Danny nezadovoljan klima glavom.
INT. STAN MIRJANE I MIKIJA DAN Vrlo moderno opremljen stan. Odmah se vidi da je namještaj biran i aranžiran sa puno ukusa. Stan je vrlo uredan.
Mirjana ulazi u stan. Miki sjedi u fotelji i čita novine.
MIRJANA Zdravo Miki.
MIKI Zdravo.
Mirjana skida cipele i oblači papuče.
MIRJANA Jesi li očistio tepih?
MIKI Jesam dušo, jesam.
MIRJANA Sigurno?
MIKI Sigurno!
MIRJANA (nasmije se izazovno) Dobit ćeš nagradu večeras...
Miki se zadovoljno nasmije na to.
Mirjana nešto traži po stanu. Zaviri u ormar i tu otkrije da se Mikijeva plava kapa malo smanjila. Uzima je i pokazuje Mikiju.
MIRJANA (začuđeno) Šta to bi sa tvojom kapom?
MIKI (nevino) Ne znam, mora da se skupila od pranja...
MIRJANA (kaže ljutito) Skupila se od pranja! Sad ćeš da vidiš šta je to skupljanje od pranja!!! Hoćeš, hoćeš...
Mirjana žurno odlazi u kuhinju, grabi valjak za tijesto, vraća se i prijeti njime Mikiju.
MIKI (preplašeno) Nisam kriv!
MIRJANA Šta je bilo odmah kaži! (prijeti i dalje valjkom)
MIKI Nisam kriv! (kuka)
Mirjana zamahuje valjkom za tijesto.
MIRJANA Šta je bilo!
MIKI (preplašeno) Ona me napala, ona me napala...
MIRJANA (pita ljutito) Ko te napao?
MIKI Diane!
MIRJANA (ljutito) Kako te napala?
MIKI (preplašeno) U kancelariji...
MIRJANA (ljutito) Pitam, kako te napala?
MIKI (pokušava biti uvjerljiv) Žestoko!
MIRJANA (ljutito) Kako te napala?
MIKI (slomljen) Pa kao što žensko napada...
MIRJANA Aaah, sad će kučka dobiti svoje! Hoće, hoće...
Mirjana hvata Mikija za ruku i vuče ga na ulicu.
EXT. ULICA DAN
Mirjana nosi valjak za tijesto preko cijelog mjesta i vuče Mikija za sobom. To privlači pažnju ljudi pa se stvara publika. Hvata Dianu u ćošku između dvije kuće. Ona ima na glavi povećanu crvenu kapu.
MIRJANA (viče) Stoj kučko!!!
Diane se iznenađeno okrene.
MIRJANA (nastavlja) Slušaj kučko! Miki je moj čovjek i samo moj čovjek... Ako još jednom priđeš Mikiju na tri metra, prvo ću te polomiti sa ovim (pokazuje valjak) a onda ću te lično poslati tamo desno u Pakao!!!
DIANE Ovo je nesporazum...
Tada ugleda Mikija i shvaća da nema smisla lagati.
DIANE Oprosti, neću više nikad... (kaže preplašeno)
MIRJANA Samo se usudi kučko. (okreće se Mikiju) A ti marš u kuću!
MIKI Idem dušo idem...
Publika oko njih se smije...
MIRJANA Ova te napala je li?
Miki šuti.
MIRJANA Nisi se mogao obraniti, je li?
Miki šuti manji od makova zrna.
Na povrtku kući prolaze pokraj djece 10-15 godina starosti koja sade cvijeće u parku.
INT. SPAVAĆA SOBA JUTRO
John se budi pokraj Diane, tušira, pjevuši, oblači se i trgne kad ugleda svoju crvenu kapu. Njegova crvena kapa je postala dugačka metar i po. Odjuri na posao.
INT. URED GRADONAČELNIKA DAN
John utrčava u kancelariju sekretarice Anice. Ona je tu. Kapa mu stoji na glavi a rukom drži coflek, ispruži ruku sa strane a sredina kape visi jer je mnogo duža od njegove ruke.
JOHN Anice, što je ovo?
ANICA Kapa.
JOHN (kaže preplašeno) Znam, ali zašto je ovakva?
ANICA Ljudi su jako nezadovoljni vašim odlukama. Niste ostvarili ponuđenu produktivnost. Bojim se da će vam kapa još rasti.
JOHN Stop, stop, stop... Zaustavite ovaj nepravedan proces.
ANICA To sami možete učiniti ako date ostavku na položaj...
JOHN Hoću, hoću, sada, sada!
ANICA To će vam donijeti kaznu koja će još malo uvećati kapu ali će se proces zaustaviti.
JOHN Dobro, dobro! Gdje?
ANICA Na vašem kompjuteru...
John dohvati tastaturu i ukuca otkaz. Napušta kancelariju bez riječi. Na izlazu iz zgrade sretne Aleksandra. Neugodno mu je, gleda u pod ali ga ipak pozdravi.
JOHN Dobar dan.
ALEKSANDAR Dobar dan gospodine 100%, kako ide?
John bježi bez riječi.
EXT. ULICA UZ PARK DAN
John izlazi na ulicu gdje duboko izdahne i osjeti olakšanje. Ali velika crvena kapa izaziva veliku pažnu ljudi. Svi se trzaju iznenađeno kad je ugledaju na njegovoj glavi jer je takva pojava velika rijetkost. John se srami, skida i sakriva crvenu kapu u ručnu torbu. Nailazi Jack. Vidi da John nema kapu na glavi pa se nasmije...
JACK (kaže cinično) Johne bolje stavite kapu na glavu. Ona je korisna. Ako se budete dobro ponašali ljudi će vam davati dobre ocjene pa ćete se izvući.
John prihvaća lekciju skrušeno stavlja kapu na glavu i zamišljeno odlazi. Kad je Jack vidio kako veliku crvenu kapu ima John nije mogao odoliti pa mu se naruga iza leđa.
EXT. PARK DAN
Kevin vozi gradski autobus. Zaustavlja na stanici. Lazar izlazi iz autobusa. Kevin se ljubazno nasmije...
KEVIN Želim vam ugodan dan! Lazar mahne Kevinu. Kevin mu odmahne. Lazar nastavlja prema parku. Tu sreće zamišljenog Ala. Lazar mu prilazi sa osmjehom.
LAZAR Šta te muči kume?
Rukuju se.
AL Dugo sam razmišljao što da radim...
LAZAR (veselo) I šta si smislio?
AL Ne mogu protiv ovog sistema.
LAZAR Zašto?
AL Prejak je a nije ni loš...
LAZAR Šta jest jest, ali nešto se ipak može učiniti!
AL Još mi nešto smeta...
LAZAR Šta?
AL Proganja me moja prošlost.
LAZAR Kako to?
AL Duboko žalim zbog toga što sam bio mafijaš.
LAZAR Znači gotovo je?
AL (klima potvrdno glavom) Želim se potpuno posvetiti duhovnom životu. Odlučio sam postati sveštenik.
LAZAR Pa kud u sveštenike? Dođi bolje kod nas u komunističku partiju. Što mi imamo duhovan život |