EXT. ULICA JUTRO

Novopridošlice izlaze iz svojih stanova i odlaze u individualne akcije istraživanja i djelovanja na Nebu. Šeću kroz gradić i razgledaju okolinu.

Ulica bez automobilskog prometa. Zelenilo svuda. Djeca bezbrižno voze bicikle i koturaljke. Ljudi sjede po klupama i ugodno ćaskaju. Čuje se smijeh odraslih i radosna vriska djece.

John brzim korakom odlazi direktno kod gradonačelnika.

INT. URED SEKRETARICE GRADONAČELNIKA

Veliki ured pun dokumentacije. Sekretarica Anica sjedi za stolom i kuca na tastaturi kompjutera. Ima jednostavan komplet. Ured je pun cvjeća. John žurno ulazi kroz otvorena vrata.

JOHN

Dobar dan. Jeli

gradonačelnik ovdje?

ANICA

Tu je, samo sada nije

slobodan.

JOHN

Hitno je...

John se ne obazire više na Anicu već produžava prema vratima na kojima piše Gradonačelnik Aleksandar... 

ANICA

Stanite molim vas...

John kuca na vrata i ulazi bez čekanja.

INT. URED GRADONAČELNIKA

Ured je velik. Klasični rustikalni namještaj. Radni stol sa kompjuterskim monitorom i još jedan niski stol sa četiri fotelje za goste. Zidovi su ukrašeni slikama. Police su pune knjiga. Ogroman prozor sa pogledom na more. Gradonačelnik ima tamnoplavo odijelo i kravatu. Čita elektronsku poštu.

JOHN

Dobar dan Aleksandre!

Aleksandar podigne oči sa računala.

JOHN

Ja sam John. Želio bih

postati gradonačelnik

umjesto vas.

ALEKSANDAR

(pogleda Johna začuđeno)

        A jeli...

JOHN

        Da. Kako da to postignem? 

Aleksandar ustaje od stola. Rukuju se.

ALEKSANDAR

Dobar dan. Izvolite

sjesti...

(pokazuje prema fotelji)

Sjedaju u fotelje.

         ALEKSANDAR

(nastavlja)

Najbolji način da postanete

gradonačelnik jest da se

dogovorimo.

JOHN

Hajde da se dogovorimo.

ALEKSANDAR

Prvo mi trebate pokazati

vaš program i u njemu veću

produktivnost nego što je

moja. Ako me uverite da ste

bolji ja ću vas podržati i

povući se. 

JOHN

To mi izgleda previše

komplicirano. Ovdje je meni

rečeno da ja mogu postati

gradonačelnik kad god to

poželim. Niko nije

spominjao pokazivanje

programa i dogovore...

ALEKSANDAR

Pa dobro su vam rekli...

Ako upišete u kompjuterski

centar komune samo jedan

posto veću produktivnost i

odgovornost nego što je

moja i ako je ja ne budem

mogao slijediti, ovo radno

mjesto je automatski vaše.

Ali tamo gdje nema dogovora

rizik je puno veći.

JOHN

Kako mjerite produktivnost

i odgovornost?

ALEKSANDAR

Mjerimo ih pomoću ocjena

koje dobijamo od ljudi za

svoj rad. 

JOHN

Znači trebam ponuditi veću

ocjenu?

ALEKSANDAR

Da. 

JOHN

Kako?

ALEKSANDAR

Ako ponudite 1% višu ocjenu

od moje i 1% veću

odgovornost stječete pravo

na ovo radno mjesto...

JOHN

Hoću!

ALEKSANDAR

Ali nije to tako

jednostavno kao što izgleda

jer sistem strogo proziva

odgovornost. Gradonačelnik

direktno upravlja svim

djelatnostima u komuni i

odgovoran je za realizaciju

svih djelatnosti. Ovo je

jako vruća stolica...

(pokaže na svoju stolicu)

JOHN

OK! (kaže samouvjereno)

ALEKSANDAR

(nastavlja)

Ako vam ljudi za vaš rad

daju manju ocjenu nego što

ste je predložili ova kapa

na glavi (crvena) će vam

        se povećati...

JOHN

(John se više ne obzire na

upozorenja)

Gdje je taj kompjutorski

centar? 

ALEKSANDAR

Svaki kompjuter kojem

pristupite je povezan sa

centrom.

JOHN

Hvala... (nasmije se i kreće)

ALEKSANDAR

(dobronamjerno dodaje)

Sistem nagrađuje dobar rad.

Ako postignete veću

produktivnost komune ta kapa

će vam se smanjiti...

Ali ponovo vas upozoravam,

ako ponudite veću

produktivnost nego što je

možete ostvariti povećat

će vam se ta kapa na glavi.

John odmahuje rukom samouvjereno, odlazi u susjednu prostoriju i sjeda za kompjutor. Ukuca povećanje produktivnosti za radno mjesto gradonačelnika 1%. Malo razmisli pa doda jednu nulu. Još malo razmisli pa doda još jednu nulu. Tako je pohlepa natjerala Johna da ponudi 100% veću produktivnost za radno mjesto gradonačelnika. Zatim otvori stranicu koja definira njegovu odgovornost i bez razmišljanja ukuca porast 100%. Tako odmah postaje gradonačelnik.

Istovremeno kompjutor gradonačelnika Aleksandra počne davati svjetlosni i zvučni alarm. Aleksandar se jako začudi kad ugleda na svom monitoru koju produktivnost i odgovornost John nudi. Pokupi svoje stvari i napusti kancelariju kolutajući očima. Na izlazu susreće Johna, rukuje se sa njime ćutke i odlazi. John se zasjedne na njegovo mjesto stavi noge na stol, trlja zadovoljno dlanovima i samodopadljivo se nasmije.

EXT. PJEŠAČKA ULICA DAN

Ulica puna malih lokala. Prijatna mirnoća ispunjava zrak.

Kevin zaustavlja prolaznika Bogdana. Bogdan je sredovječan čovjek, nemarno obučen, malo spor u rasuđivanju. Flegmatik.

KEVIN

Dobar dan. Izvinite molim

vas gdje je ovdje najbliža

policijska stanica?

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi policijsku

stanicu. 

KEVIN

(iznenađen)

Kako mogu pronaći

policajce? 

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi policajce.

KEVIN

(iznenađen)

Kako nemate?

BOGDAN

Lijepo...

(kaže kao da je to

najnormalnija stvar)

KEVIN

(je vrlo iznenađen)

Pa ko vas čuva od

kriminala?

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi kriminal.

KEVIN

Dobro, ko osigurava

provođenje zakona?

BOGDAN

(flegmatično)

Nemamo mi zakone.

KEVIN

(jako iznenađen)

Šta?

BOGDAN

Nemamo mi zakone.

(ponovi kao da je to

najnormalnija stvar)

KEVIN

Kako nemate? 

BOGDAN

Mi smo nekad imali zakone

ali smo postepeno razvili

naše odnose do te mjere da

ih sa vremenom niko više

nije koristio pa su postali

nepotrebni.

KEVIN

(je jako iznenađen)

Pa kako opstajete bez

zakona?

BOGDAN

Mi sami neposredno

stvaramo, sprovodimo i

mijenjamo pravila ponašanja

u društvu.

KEVIN

(je jako iznenađen)

Kako? 

BOGDAN

U najvećem broju slučajeva

je svakome jasno što je

dobro a što ne i toga se

pridržavamo. Ponekad

slušamo savjete stručnjaka

pa se dogovorimo šta i kako

ćemo raditi. Na kraju pravo

ocjenjivanja ljudi daje

vlast svakome od nas...

KEVIN

Onda sam i ja vlast ovdje?

BOGDAN

Da. To osigurava dobre

odnose u društvu.

KEVIN

(je jako iznenađen)

I to samo tako radi?

BOGDAN

Da to samo tako radi.

(razmisli malo pa doda)

To izvrsno radi, daleko

bolje nego što je to bilo

kod vas.

Sa druge strane ulice prolaze Brandom i Frances. Domahuju rukama Kevinu. Kevin se malo opusti kad ih ugleda i mahne im.

KEVIN

(dovikuje im) 

Gdje ćete!

BRANDON

(dovikuje Kevinu)

Odosmo do nogometnog

stadiona! 

Kevin im odmahne. Zatim se okrene se prema Bogdanu, razmisli malo pa ga upita...

KEVIN

A ima li posla u vojsci?

BOGDAN

(kaže flegmatično)

Nemamo mi vojsku.

KEVIN

(sad se više ne čudi)

To sam mogao i pomisliti...

BOGDAN

(nasmije se na to i doda)

Kad smo odlučili prestati 

davati novac za vojsku to

je bio njen kraj...

Raspustili smo je a oružje

smo uništili...

KEVIN

Nemate oružje?

        BOGDAN

Ne... Nije baš da nemamo

baseball palice i

kuhinjske noževe ali

nikome ne pada na pamet

da to koristi kao oružje.

KEVIN

Pa što vas čuva?

BOGDAN

(flegmatično)

Niko nas ne napada.

KEVIN

?

BOGDAN

Mi smo naučili da najveća

opasnost dolazi od velikih

vođa, onih kojima je

vlastita nacija ili

domovina najvažnija stvar

na svijetu.

KEVIN

Zašto?

BOGDAN

Takvi ljudi samo koriste

naciju za svoje megalomaske

ciljeve i ništa dobro ne

mogu donijeti...

KEVIN

Pa kako se branite od njih?

BOGDAN

Jednostavno, mi lako

prepoznamo takve ljude...

Damo im vrlo negativne

ocjene... To im začepi

usta puno prije nego što

mogu učiniti bilo kakvo

zlo.

KEVIN

(razmišlja malo pa pita)

Pa što ću ja raditi? Ja ne

znam ništa osim policijskog

posla!

BOGDAN

(se duboko zamisli)

Ne moraš raditi ništa ako

nećeš. Kad pronađeš ono

šta želiš raditi, radit ćeš

to jer ćeš to voljeti da

radiš. 

KEVIN

        ?

BOGDAN

(nastavlja)

        Ništa ne brini. Ako ti

nešto zatreba samo potraži

Bogdana. Ja sam uvijek tu

negdje.

Bogdan mu mahne rukom i produži dalje.

KEVIN

(dovikuje)

Hvala ti.

Kevin odlazi na drugu stranu ali je i dalje zabrinut. Pokraj njega prolaze djeca vesela i nasmijana. Kevin ih zamišljeno gleda, nakon nekoliko trenutaka i on se nasmije...

INT. MIKIJEV URED

Miki sjedi u svom uredu i slaže nekakve papire. Na stolu se nalazi slika njegove supruge Mirjane. Namještaj moderan, fotelje udobne. Svijetle zavjese na prozoru lelujaju na laganom vjetru. Čuje se cvrkut ptica.

Neko kuca na vrata.

MIKI

Slobodno.

Ulazi Diane. Izgleda čarobno u žarko crvenoj haljini.

DIANE

Izvinite što smetam, imate

li malo vremena za mene.

MIKI

Da naravno.

Rukuju se.

MIKI

Izvolite sjesti.

Diane sjeda u fotelju.

MIKI

(nastavlja)

Piće?

DIANE

Ne hvala...

Sjeda i Miki.

MIKI

Što mogu učiniti za vas?

DIANE

Prilično sam zbunjena ovdje

u novoj sredini...

MIKI

Razumijem to jako dobro i

ja sam bio zbunjen kad sam

došao...

DIANE

Vi ste pretpostavljam

čovjek na položaju ovdje?

Dok to pita prekriži noge tako da Mikiju padaju u oči lijepe butine. 

MIKI

Ma da tako nešto...

(odgovara poluzbunjeno

poluproračunato)

DIANE

Možete li mi savjetovati

što bih ja ovdje mogla

raditi?

MIKI

A šta ste radili do sada?

DIANE

Uglavnom sam pomagala

uspješnim ljudima...

(zamisli se)...nije

li ovdje malo vruće...

Otkopča gornje dugme na haljini, protrese rub i pokaže mjesto na kojem se spajaju njene lijepe grudi. Mikiju udara krv u glavu ali se suzdržava jer je u braku sa Mirjanom. Ustane i otvori prozor malo šire.

DIANE

(nastavlja)

Što ste vi prije radili?

MIKI

Bio sam partijski

funkcioner, nešto kao

direktor.

DIANE

Tako sam nešto i mislila...

Odmah prepoznam uspješnog

čovjeka.

MIKI

(pokušava biti skroman)

Ma nije to baš tako...

        DIANE

A ne, ne varam se ja!

(smiješi se) Prepoznam ja

odmah čovjeka na položaju.

Miki se skromno nasmije i klimne glavom samodopadljivo. Diane malo razmisli pa nastavi sramežljivo.

               DIANE

Oduvijek sam željela biti

glumica. Odslušala sam

dio tečaja glume kod

gospodina Blabingera.

Trebala sam izaći na ispit

kod njega ali nisam mogla

zbog obaveza. Znate, mi

mnogo putujemo...

Gospodin Blabinger je

uvijek ukazivao veliko

poštovanje prema mojim

sposobnostima. Nudio mi

je da glumim u jednoj

njegovoj kazališnoj

predstavi. Nije to trebala

biti velika uloga ali

govorio mi je da bi to

bila vrlo zapažena uloga 

koja se pamti.

MIKI

Kakva je to uloga trebala

biti?

       DIANE

Trebala sam glumiti

striptizetu. No kao što

rekoh zbog obaveza...

Sad imam više vremena pa

bih mogla prihvatiti neku

značajniju filmsku ulogu...

Možete li mi pomoći?

Napeta tišina...

MIKI

(kaže proračunato) 

Potražit ću nešto...

DIANE

Oh, puno vam hvala...

MIKI

(smiješi se)

Ništa, ništa. 

DIANE

Nemate pojma koliko mi

to znači. To mi je najveća

želja. Ako mi pomognete bit

ću vaš veliki dužnik. Samo

recite kako da vam se

odužim i ja ću to učiniti.

Diane zavodnički ustane sa stolice da "prijateljski" zagrli Mikija. Miki se malo iznenadi, također ustane i spontano zagrli Diane oko struka. Ona ga poljubi u obraz.

Napetost doživljava kulminaciju...

Ona primjeti da je on jako osjetljiv na njenu blizinu, dvoumi se što da radi, malo razmisli a zatim polako približi svoju glavu Mikiju i poljubi ga u usne. On malo odmakne glavu. Ona ga ponovo polako poljubi u usne. On opet malo odmakne glavu. Kad ga je treći put poljubila u usne on više nije odmicao glavu...

EXT. PJEŠAČKA ULICA ISPRED LAZAROVE KUĆE DAN

Kamenom popločena ulica. Dva reda kamenih kuća. Svaki balkon je okićen cvijećem. Prozori, vrata i grilje kuća su svježe obojeni.

Al se jako trudi smanjiti veličinu svoje crvene kape. Sada ima smetlarsku uniformu i triciklu sa kantom. Čisti ulicu metlom ispred Lazarove kuće. Nailazi Lazar koji ga simpatizira još iz mladosti. Lazar je bivši komunist i kriminalac. Sada gotovo uzoran suprug i radnik. Oblači se pomalo vojnički. Nosi zvijezdu petokraku na kapi titovki. Vrlo je ugodno iznenađen kad ugleda Ala. Raširi ruke.

LAZAR

Al!

Al ga pogleda poluznatiželjno.

LAZAR

Ti si idol moje

mladosti!

Al ne mijenja izraz lica. Lazar pokušava imitirati Ala. Smijeh mu se pojavljuje na licu jer nije vičan glumi. Uperi kažiprst u svoja prsa i upita...

LAZAR

Are you talking to me?

Are you talking to me?

Are you talking to me?

Ali Lazar pogađa Roberta de Nira u filmu Taksist. 

AL

(kaže sjetno)

To nisam bio ja... 

LAZAR

Nema veze...

(odmahuje rukom veselo)

Da si ti meni živ i zdrav!

Al pogleda Lazara malo bolje...

AL

Znam li te ja?

LAZAR

Surađivali smo malo. Sjećaš

li se kokaina preko

Kolumbije? 

AL

(uvjerljivo)

Ja se sa kokainom nikad

nisam bavio!

LAZAR

Hajde hajde, nisam ti ja

sudac. Osim toga zajedno

smo prebacivali oružje u

Irak... 

AL

(sad prepozna Lazara)

A sad se sjećam, ti si

komunist iz Jugoslavije.

...Lazar?

LAZAR

(kaže ponosno)

Taj sam! 

Rukuju se srdačno.

AL

Pa kako ide?

LAZAR

Evo nije loše.

AL

Jeli, znaš li nešto o

mojima? 

LAZAR

Otac ti je dobro. Nije

daleko odavde... Ne znam za

ostale... Pitaj njega.

Al je zadovoljan odgovorom pa nastavlja...

AL

Vi komunisti ste meni

uvijek jako imponirali.

Kako ste vi uredili vaše

podzemlje mi to nismo mogli

ni sanjati. Niko vam se

nije mogao miješati u

poslove...Niko!

LAZAR

Dobra su to vremena bila.

A i ti si meni ostao u

sjećanju kao vrlo moralan

čovjek. Uvijek si pomagao

prijatelje i ubijao

neprijatelje.

AL

Dobra su to vremena bila,

ali ovdje to ne priznaju.

(pokazuje svoju veliku kapu)

LAZAR

(negoduje)

Ne, ovde ne možeš ubiti

čovjeka ko čovjek!

Odmah šalju tamo desno u

pakao...Odmah!

Al se zamisli malo...

AL

Tja, kad bi ja bio ovdje

na vlasti, ja bih vratio

natrag stare dobre

vrijednosti. Na prvom

mjestu hijerarhiju.

Autoriteti bi imali

neprikosnovenu moć. Ja bih

uspostavio red i

disciplinu. Znalo bi se ko

šta treba raditi i šta

može raditi. Sve bi

procvjetalo. Cvijeće bi

raslo posvuda, ptice bi

cvrkutale kao u stara

vremena. (oči mu se

zacakle na trenutak)

LAZAR

Učini to majke ti, ja ću

te snažno podržati.

Prekida ih Anica, Lazarova žena, sa balkona njihove kuće.

ANICA

Lazare nisi oprao suđe...

LAZAR

(bezvoljno)

Sad ću...

ANICA

Odmah da si ga oprao,

usmrdit će se!