Problem sa demokracijom

Glasači danas često uviđaju da njihovi glasovi ne utječu na formiranje politike društva zato što političari ne slijede dovoljno njihove interese i ne ispunjavaju obećanja koja daju glasačima. Zato na primjer participacija ljudi na izborima u SAD pada i ispod 35% od glasačkog tijela. Da bi se povećao kredibilitet lošeg izbornog sistema u Americi, kreirana je izborna predstava koja traje više od godinu i koja se svaki dan prikazuje u udarnom terminima na televiziji. Kao rezultat takvog pristupa ljudi zauzimaju navijački stav prema kandidatima što u suštini nema veze sa demokracijom. Kreatorima velike priredbe čak nije bitno tko će pobijediti, bitno je kako učiniti glasače sretnim ako njihov kandidat pobjedi ili tužnim ako izgubi na izborima a da se pritom politika uopće ne promijeni. Sve je to velika obmana koje su mnogi ljudi svjesni. Pa zašto onda nema pokušaja da se tu nešto stvarno promijeni? Demokracija po definiciji zahtjeva da moć odlučivanja bude u rukama naroda. Naravno, to se suprotstavlja volji moćnih ljudi u društvu u tolikoj mjeri da do današnjeg dana nije uspostavljen akademski koncensus koji bi definirao kako treba izgledati razvijena demokracija. Ali političari koriste riječ demokracija kad god im je to korisno kao da je njihova demokracija perfekcija same za sebe. Naravno da to ona nije.

Ja sam u svojoj knjizi “Humanizam“ definirao razvijenu demokraciju gdje će svi ljudi stvarno odlučivati o svim pitanjima od vlastita interesa i tako definirati najbolju moguću političku orjentaciju društva. Pa zašto onda ljudi ne uzmu moje ideje u razmatranje? To je na prvom mjestu zato što je za to potreban intelektualni napor koji ne može biti neposredno profitabilan. Ljudi koji pokušaju tražiti zadovoljavajuće rješenje, brzo uviđaju da je preraspodjela moći odlučivanja u društvu jako teško ostvariva zbog velikog broja različitih interesa ljudi koji imaju različite moći u društvu. Osim toga moje ideje jako odstupaju od znanja i navika koje su ljudi usvojili kroz život, i zato su one često emocionalno neprihvatljive. Tu nikakvi argumenti ne pomažu. Inercija na promjene u društvu nije ništa drugo nego posljedica zavjere autoriteta kroz cjelokupnu povijest čovječanstva. Danas usvojeno znanje još uvijek ima zadatak učiniti ljude pokornim sljedbenicima autoriteta.

To je razlog što poslije petnaest godina promoviranja ideje kako izgraditi dobro društvo nisam uspio zainteresirati ljude. I da paradoks bude veći to se sve događa u vrijeme političke, ekonomske i moralne krize u svijetu, kada veliki broj ljudi traži izlaz i ne može ga naći jer ne postoji druga ideja osim moje koja može formirati dobro društvo. Na žalost bit će potrebno puno vremena da se put u dobro društvo prihvati.

Natrag na početak